Zenzile · Pawn Shop

Kud plovi ovaj brod?
Otkad su neprikos­noveni kral­jevi French duba svo­jevoljno sišli sa trona, sman­jili basove, prikrili roots boje, psy momente i ambi­en­talne prizvuke, masivna fran­cuska dub scena počela je polako da uzmiče sve dalje od Jama­jkan­skih prizvuka i svakako dalje od Afričke topline.
Inspiracija se veći­nom počela kopati po mračnim engleskim dub­step klubovima. Ruku na srce Fr. dub je sam po sebi već bio dovoljno mračan pa i ne čudi ovakva privrženost dub­stepu ili možda (vjerovatno) obr­nuto.
Tvrd­nju ne mogu pokriti opi­pljivim doka­zom, ona ostaje samo tvrd­nja, ali činjenica je da se stvari mjen­jaju te da nove melodije starih dub imena plove nekim eksper­i­men­tal­nim vodama, nešto kao “idem gdje me struja ponese”.
Obzirom da je ista scena od samih kori­jena puna takvih eksper­imeneta i izleta, neću tražiti ko je prvi zagazio u nepoz­nato već se posvetiti ljudima koji su nosili krunu ili možda breme kral­jeva duba.
Nekima će možda zas­metati veličanje imena, ali Zen­zile su kroz gotovo četr­naest god­ina rada i tri­naest izdanja imaju debele zasluge u svi­jetu french duba.

Pawn shop vam nudi …
Djete afrike, što Zen­zile u pre­vodu znači, već predzad­njim albu­mom dotaklo je post punk, soft i indie rock melodije, a ovim se širi i na soul jazz.
Na sreću tu je i nešto dobrog starog zvuka, uglavnom više nego u poređenju sa Liv­ing In Mono­chrome.
Gost, David K. Alder­man (Ware­house), sa sobom je na album unio indie melan­holiju, a to je izrodilo čudan, snen i gotovo dosadan spoj. Na stranu Davi­dove kvalitete u drugim pro­jek­tima.
Gen­er­alno deset pje­sama varira kroz gore nave­dene stilove, bez pret­jeranih oscilacija u tempu, pa se album svakako, kao i svi do sad, može svrstati u sek­ciju pre­poruka za easy listening.

All day long I can sing a song about all the wrong and those who dont belong
Pawn Shop puto­vanje počinje sa pjes­mom His­toire de Papiers sa Jamikom na mikro­fonu, u kojoj nas Zen­zile opom­inju da i ako su stilom odmakli, ostaju dosljedni ide­ologiji i dobrim soci­jal­nim kirikama.
Nakon nje dolazi nešto življa Life’s a Dance, te post monot­o­nija The Crooked Man koju vokalno začin­java David Alder­man.
Motor­brem­sen je instru­men­tal, nas­tavak na svi­ral­ice sa prošlog Liv­ing In Mono­chrome izdanja. Tim slje­dom, ali nešto bržim tem­pom ide i Fire Eater, uvr­nuta post rock vožnja koja najbolje se može uspored­iti sa Sham sa predzad­njeg izdanja.
Potom nadolaze dvije pon­a­jbolje numere sa ovog albuma, pitka Mind over Mat­ter puna čistih i melodičnih organ­skih lin­ija i Jamikinog polupričljivog, ali ugodnog vokala, te dubiozna White Spirit koja nas nakratko u vri­jeme odličnog Sachem in Salem.
National Quota je nešto življa kom­bi­nacija dub rit­mova, sa ponovo pojačanom dub ritam sek­ci­jom.
Posljed­nje dvije stvari, Thurs­day Night Rover Disco i Cau­tion Horses, okarak­ter­izirao je Alder­man solid­nom polu­akustičnom vožnjom.

Pawn shop se s tehničke strane odlikuje pro­duk­ci­jskom kvalite­tom, dakle trend dobrog zvuka se nas­tavlja, pa je svaki album sve “čišći” i “mekši”, koliko god se činilo da je svaki put savršeno.
Starim fanovima mogu poručiti samo jedno … Air­port lights, Pirates, Warn­ing se nažalost više neće ponoviti, na vama je da pri­h­vatite “priro­dan” tok težnje ka novom, što je često gorak zalo­gaj za zagrižene fanove ban­dova kojima naj­de­nom sine ideja o mješanju novih stilova i mjen­janju nečeg što se često dirati ne treba.
Svima koji se prvi put sus­reću za ovim ban­dom svakako pre­poruču­jem prvo stare albume kako bi dobili realnu sliku o stvarnoj veličini neponovljivih dub majs­tora iz Angersa.

Popis pje­sama:
01.Histoire de Papiers
02.Life’s a Danceac
03.The Crooked Man
04.Motorbremsen
05.Fire Eater
06.Mind over Mat­ter
07.White Spirit
08.National Quota
09.Thursday Night Rover Disco
10.Caution Horses

Linkovi:
www.zenzile.com
www.myspace.com/zenzile
www.facebook.com/zenzilemusic