Autopark · Sve dalje

Tre­balo je proći cijelih 10 god­ina da saz­nam za ovaj bend. U stvari toliko je prošlo od nji­hovog osni­vanja a ja zaista do prije par dana nisam čuo za Autopark. Doduše bro­jka od deset god­ina baš i ne stoji ako se ima na umu da su prvi album “10+1″ objav­ili 2005. godine, i to samo na Inter­netu. Nakon prvog albuma izdali su “Osećanje za poneti”, a kra­jem prošle godine svjetlo dana ugledao je i album pod nazivom “Sve dalje”. Samiz­dat, kako i spada za jedan pravi indie band. Kako bih imao barem pri­b­ližnu pred­stavu o nji­hovom razvo­jnom putu, a i da barem dje­lim­ično nadok­nadim pro­pust sa početka tek­sta, down­load­ovao sam i prvi album kojeg besplatno možete preuzeti na nji­hovoj myspace stranici.

Da je zvuk kao i sam bend otišao dalje, jeste. U odnosu na “10+1″, album “Sve dalje” zvuči zre­lije i samou­vjerenije. Sas­toji se od devet pje­sama, korak je bliže pop-​rock zvuku kojem očigledno neskriveno stri­jeme, pjesme su pune pitkih indie-​pop melodija kojima domini­raju neza­o­bi­lazne melodične gitarske dion­ice u maniru Franz Fer­di­nanda ili The Killers uz lijepo ukom­poni­rane sin­ti­sajz­erske momente, ali vjerovatno naj­jači adut su vokalni per­for­mansi pje­vačice Olje Lak­iče­vić. Olja je jedan od onih vokala koji vas, dok je slušate, prenose iz momenta u mom­e­nat sa lokacije na lokaciju, od zadiml­jenog bara u kojem gle­date uvjerljivu svirku lokalnog indie benda, preko pros­tranih prirod­nih pejsaža u kojima u društvu vol­jene osobe gle­date zalazak sunca, do noćne šetnje gradom netom nakon što je kiša pre­stala padati. Čas san­jarski, čas melodičan, upravo onakav vokal kakav po mom skrom­nom mišl­jenju najbolje odgo­vara bendu ovakvog muz­ičkog usm­jerenja. No, dosta poet­ičnih kom­para­cija, vra­timo se muzici. A muzika, odnosno Autopark, kada bi se slušao bez poz­na­vanja benda i na engleskom jeziku bi mogao biti lako per­cipi­ran kao bri­tan­ski bend s početka ’90-​ih god­ina prošlog stoljeća.

Album “Sve Dalje” otvara istoimena pjesma, koja bi bila poten­ci­jalni radio-​televizijski hit kada bi ben­dovi kao što su Autopark dobi­jali ono­liko pažnje koliko zaslužuju. Dobro je što je ova pjesma prva na albumu jer dos­to­jno reprezen­tira ono što sli­jedi tokom nared­nih pola sata. Sli­jedi je rit­mična “Radost me uniš­tava”, a dalje se album razvija ujed­načeno ali ne i monot­ono, pruža­jući ugodne momente uz intere­santno struk­turi­rane pjesme koje zasig­urno ulaze u jed­nak okvir kao i stvari priz­natih glob­alno pop­u­larnih indie/​pop/​rock sas­tava. Vri­jedi izd­vo­jiti i “Kapisle svetla” i “Puck­e­tanje prstima”, od kojih je ova potonja izabrana za pro­mo­ciju albuma, te je za nju sniml­jen i spot. Ipak nepravedno bi bilo favorizirati bilo koju pjesmu, zaista bi težak posao bio birati sin­glove za ovakvo ost­varenje. Da su neopterećeni žanrovskim ograničen­jima i dosljedni onome što su sami izjav­ili na svom myspace-​u, a to je da su “granice u muzici i bilo kakve žanrovske defini­cije jako dosadne” dokazuje i instru­men­tal “Taran­tino” kroz koji se provlače surf ele­menti u fuz­iji sa indie rock rif­fovima. Album zat­varaju dvije balade, shoegaz­er­ska “Milina i toplota” i (usp­ješna) obrada benda Boye — “Gde možemo se sresti”.

Iako im neki zam­jer­aju dužinu albuma pod izgov­orom da bi bio kom­plet­niji da je duži još koju min­utu, “Sve dalje” je izvanredno ost­varenje, nedo­voljno pre­ten­ciozno da bude album poslije čijeg slušanja se “mijenja život”, a u svakom slučaju album uz koji se možete pre­pustiti indie/​pop zvuku u nje­govom najbol­jem obliku, zvuku koji će vas na ovom albumu vezati za sebe od prve do zad­nje pjesme. Zrelo, zan­imljivo, rit­mično, melodično i toplo. Autopark, sjedi, 5.

Lista pje­sama:
1. Sve dalje
2. Radost me uniš­tava
3. Dogovor
4. Gori grad
5. Kapisle svetla
6. Puck­e­tanje prstima
7. Taran­tino
8. Milina i toplota
9. Gde možemo se sresti

Datum izdanja: 22.12.2009
Ukupno tra­janje: 32:00
Izdavač: Autopark