Robyn · Body Talk Part 1

Trideset­jedno­godišnja Šveđanka koja je bila nomini­rana za Grammy, dok je Grammy još bio kul, izdala je novi album. Dig­i­talno nar­avno, a u vinil­nom obliku izlazi za nešto manje od dvije sed­mice. Sa oduševl­jen­jem sam se pri­h­va­tio “Body Talka”, jer sam već ranije imao pri­liku poslušati neko­liko pje­sama sa ovog albuma, među­tim to nije ona ista Robyn od prije pet god­ina nomini­rana za već pomenutu Grammy nagradu, kojoj su album pro­duci­rali momci iz The Knifea, ona osvi­ješćena Robyn sa najfini­jim electro-​pop zvukom koji je nosio njene sja­jne pjesme sa istoimenog albuma iz 2005. godine. Nova Robyn je našla sja­jne pro­du­cente u vidu proslavl­jenog bri­tan­skog DJ/​VJ-​a Dipla, te meni lično veoma dragih Norvežana Royk­sopp. Među­tim i sa njima na albumu izdanje izgleda dosta bli­jedo. Nar­avno da je pro­du­centski tro­jac imao najbolje nam­jere, ali stiče se dojam da se u zvuku koji su oni mas­ter­izirali Šveđanka ne snalazi baš najbolje.

Album je plani­ran da bude izdat u tri dijela ove godine, tipa Part 1, 2, i 3, pa je ovo taj prvi dio na kom se nalazi osam pje­sama. Album otvara slatkasta “Don’t fuck­ing tell me what to Do”, na kojoj bi Robyn tre­bala da zvuči kao prava mala zaje­bana “kuja”. Sama ta nam­jera zvuči tako smi­ješno da sam se tokom cijelih pet min­uta pjesme ismi­jao do suza. Druga stvar, prva koja me zaista “obas­jala” je “Fem­bot”, sim­patična pjesma, finog synth-​zvuka na kom se osjeti taj rad Royk­soppa, i sa komičnim lirikama (“Fem­bots, have feel­ings to)”. Sli­jedi dosta zbun­ju­juća “Danc­ing on my own”, na kojoj Robyn pokušava da izvuče stare asove iz rukava, te pomalo pod­jseća na “staru Robyn”, ali i dalje to jed­nos­tavno nije to, dok na petoj “Dance­hall Queen” te šestoj “None Of Dem”, sve poste­peno dolazi na svoje mjesto što se tiče ovog albuma. “Dance­hall Queen” je strik­tno ispro­duci­rao i snimio sja­jni Diplo, poz­nat po surad­nji sa M.I.A.-om i ostalim sja­jnim pop-​muzičarima. Već na njoj se osjeti kako sve liježe na svoje mjesto, pjesma je prožeta tip­ičnim Diplovim beat­ovima te kon­fuznim pravovre­menim skreče­vima, a šesta, po meni i najbolja na albumu je “None of Dem”, sa Royk­sop­pom, gdje Norvežan­ski duo sja­jno odrađuje posao dok Robyn zvuči više “prikačeno” na sve ono što su oni stvo­rili, pa bi se prije reklo da ona gos­tuje na nji­hovoj pjesmi nego oni na njenoj, ali Bože moj, čudne kolab­o­racije srećemo u mod­er­noj muzici. Album zat­varaju dvije najl­jepše pjesme sa ovog mater­i­jala, prva, to jest predzad­nja je akustična “Hang With Me”, u kojoj je fino čuti Robyn na akusičnoj gitari, a posljed­nja pjesma na albumu koju je Robyn otp­je­vala na svom izvornom Šved­skom jeziku “Jag Vet En Dejlig Rosa”, zvuči zaista pre­li­jepo i iako pola stvari nisam razu­mio (živio trans­la­tor), uspio sam da se une­sem u nju više nego u bilo koju pjesmu ove pla­vokose muškoban­jaste Šveđanke.

Za kraj ću reći da nisam pret­jer­ano oduševl­jen sa novim studi­jskim uratkom od Robyn, ali opet treba nagl­a­siti da ima više dobrih nego loših pje­sama na albumu. Pomalo fali razno­likosti sa prethod­nih albuma koju su unosili njeni sunar­o­d­n­jaci The Knife, koji nev­jerovatno nedostaju na ovom albumu, a sama Robyn zna zašto nije nas­tavila surad­nju sa njima. Uglavnom, sa nestr­pljen­jem i dalje očeku­jem ostala dva dijela albuma, koji bi mogli ubrzo ugle­dati svjetlo dana, prvi do kraja sljedećeg mjeseca, a drugi bi tre­bao izići kra­jem jeseni. Nadam se da će biti mnogo bolji od “Body Talk Pt. 1″.

Lista Pje­sama:
1. Don’t fuck­ing tell me what to do
2. Fem­bot
3. Danc­ing On My Own
4. Cry When You Get Older
5. Dance­hall Queen
6. None Of Dem feat. Royk­sopp
7. Hang With Me
8. Jag Vet En Dejlig Rosa

Tra­janje Albuma: 30:39
Žanr: Electro-​pop /​Synth pop
Izdavač: Kony­chiwa /​Inter­scope
Datum izda­vanja: 14.06.2010.
Pro­du­centi: Diplo, Royskopp

Ocjena: 6.3