Brain Damage · Burning Before Sunset

Vjeru­jem da ne pos­toji osoba koja nakon slušanja nez­ab­o­ravnih stvari kao što su Hurt­ful Dub, The Bal­ance of the cube, Metro­con­ver­sa­tion, Under the ground, Genetic weapon … može da ostane ravn­odušna. Ono što krasi ovaj pop­u­larni fan­cuski dub duo jeste savršeno uklo­pljena priča svakog mater­i­jala zasebno. Istini za volju svako nji­hovo izdanje često traži navika­vanje na zvuk, ali realno se nakon toga teže odvići od poz­i­tivne ovis­nosti. A da li su usp­jeli uklo­p­iti nešto novo i neo­bično ovaj put? Uff …

Ako kren­emo nekim redom, a to bi bilo negdje od 1999. godine kad je Brain Dam­age počeo sa radom, te je od tad do danas prešao sa nivoa svi­ježeg i intere­santnog soundsys­tema na sta­tus mračnog i kvalitetnog french dub kulta, proći ćemo kroz četiri izvrsna studi­jska albuma, jedan live, te mnoštvo dobrih kom­pi­lacija. Bitno je također spomenuti i energične live nas­tupe zbog kojih je ovaj sas­tav izn­imno cijen­jen, a neko­liko takvih zad­njih god­ina imali smo pri­liku gle­dati u našoj regiji. Za one koji su pro­pustili kon­certe ne sum­n­jam da će pri­lika biti još.
Kad su izdanja u pitanju, nakon odličnog albuma Short cuts iz 2008. godine, na kojem su vokalno gos­to­vali i neki BH sug­rađani, a potom i live verz­ije ovog mater­i­jala, Mar­tin, Raphael i ovaj put Black Sifichi nam donose novi, punokrvni Brain Dam­age audio mater­i­jal imenom Burn­ing Before Sun­set. Kao i do sad izdavač je Jar­ring Effects, respek­ta­bilna, neza­v­isna izdavačka kuća koja zad­njih par god­ina gura i domaće Vunene.
Intere­san­tan usputni podatak vezan uz broj pet, jeste da je ovo upravo peta god­ina surad­nje Brain Dam­agea i Jar­ring Effectsa, te ujedno, ako ste pomno pratili tekst i peti studi­jski album ovog fran­cuskog dua. Pun pogo­datk ovaj put je spomenuta surad­nja sa Black Sifichiem, geni­jal­nim Spo­ken word vokalom kojeg ste imali pri­liku slušati na gotovo svim dosadašn­jim Brain Damge izdan­jima, ali ovaj put nje­gov vokal se udo­maćio na svim stvarima, što je zapravo postao nekakav ustal­jeni i nativni zvučni ambi­jent za ovaj sastav.

Album otvara atmos­fer­ična There is a Wind, nakon koje skačemo na Ignore, čvrsti i upečatljiv hit u koji nas Back Sifichi uvodi sa upečatljivim stilom.
Sljedi Only lost in The sound, izvrsna i lako pamtljiva bas dion­ica, ambi­jen­talni padovi i prizvuci koji slušatelja nose u nekom novom smjeru ili pak neko­liko njih.
Ne znam da li je indi­vid­u­alni slučaj, ali već nakon prve dvije stvari osjećate težinu ovog mater­i­jala, a ona će vas pratiti do kraja, to može da bude i pril­ičan napor mnogima, posebno za ljetni period koji dolazi, jer ova količina psi­hodelije i klaus­tro­fo­bije rijetkima može biti osvi­ježenje, stoga oprezno sa slušan­jem ili bar peri­odom u kojem se odlučite na to.
Realno se Burn­ing Before Sun­set prema opsegu količine bacanja u bed može staviti odmah iza Por­tishead­ove melanholično-​samodestruktivne trice, a ako ste slušali, znate šta vam je činiti.

Vra­timo se onom zbog čega smo tu, pjes­mama …
Iza Only lost in the sound sljede Smoke in our minds (prim­jetite nazive, savršeno odgo­varaju atmos­feri albuma), osjeti se već kon­stan­tan naglasak na ritam i bas sa brbljivim, ali čvrstim vokalom na pročelju. Iza nje dolazi Bulls Ass, ispi­ranje mozga odličnim i jezovitim sem­plovima i kao što rekoh uko­ri­jen­jenim ritam i bas i vokalnim treningom.
Kad smo kod bas dion­ica, ni na ovom mater­i­jalu ne izostaje mas­nih i repet­i­tivnih bassline melodija na kakve smo navikli od ovog sas­tava, a to posebno naglašava brza Dont ask me why sa dosta zan­imljivim tek­stom.
Pos­si­bil­ity of Love stišava strasti, kako imenom tako inten­zite­tom no ako se usre­do­točite na tekst, hmm …
Potom nas nakratko prožme komad ras­tre­sene poez­ije naz­van Plain white but­ter­fly , nešto što se prema tra­janju i načinu izvedbe moglo uklo­p­iti u Short Cuts, ali što je opet savršen prelaz sa pred­hodne stvari. Tempo se opet pomalo diže sa nadolazećom The tower to eter­nity, potom atmos­fer­ičnom My legs, my arms, my mind & my brain nas nosi u mnoštvo dub svi­je­tova.
Zad­nje dvije stvari na albumu su dos­to­jne outro pris­tupa. Inbis­i­ble click je kratka i pitka numera, opet nalik Short Cuts ide­jama, dok je posle­jd­nja Hope of utopia također melodična i smirena, sa blagom notom nos­tal­gije koja nas uhvati od svih zvukova i prizvuka.
Album u osnovi nema pret­jer­ano dugo tra­janje, no zbog svoje zav­i­jenosti u mračne manire i tjeskobu, dobi­jete osjećaj da je ono puno duže.

Brain Dam­age nas je još jed­nom usp­ješno poveo na uvr­nuto i atmos­fer­ično Dub puto­vanje koje čak ni najsvi­ježije slušatelje neće ostaviti ran­vo­dušnim, a fanove će defin­i­tivno zado­voljiti svakim tonom, posebno ako Black Sifichia pri­h­vatite kao navigatora.

Lista pje­sama:
01. There is wind
02. Ignore
03. Only lost in the sound
04. Smoke in our minds
05. Bull’s ass
06. Don’t ask me why
07. Pos­si­bil­ity of love
08. Plain white but­ter­fly
09. Tower to eter­nity
10. My legs, my arms, my mind and my brain
11. Invis­i­ble click
12. Hope of utopia

Tra­janje: 47:03
Izdavač: Jar­ring Effects
Linkovi: Brain Dam­age, Black Sifci