High Tone · Out Back
Autor: Adi Dizdarević // 11/06/2010 // Recenzije, ZVUK // 1 komentar
Iz Lyona po ko zna koju put stiže novi, massivni Dub paket. Za vas ga pakuje i dostavlja Jarring effects, a raspakiva i izlaže Sub magazin.
16 /10
Interesantno je da High Tone već nekoliko godine nije realizirao neku konkretniju suradnju sa nekim od aktera Fr. Dub scene, obzirom da je to kroz godine postao zaštitni znak ovog sastava (album, meets, album … ili tako nekako). Posljednji “Dub susret” desio se na jednoj od najinteresantnijih suradnji Dub umjetnika općenito, riječ je naravno o Zentonu iz 2006. godine (High tone meets Zenzile).
Prirodno ili pak iz navike bilo je očekivati nešto takvo nakon Underground Wobblea, no desio se Dub Invaders, koji se može poistovjetiti sa navedenim teorijama ali s druge strane radi se isključivo dubstep remixima, stoga se baš i ne uklapa u navedeni “koncept”.
A opet valja biti i iskren, možda pomalo oštar, pa reći da High Tone ipak najbolje stvari radi sam, stoga šutimo i slušamo, ovaj put bez riota.
Još jedna zanimljivost je broj izdanih materijala kroz njihovu ne tako dugu karijeru.
Bend je naime nastao 1997. godine, a 2000. izdaju prvi album nazvan Opus Incertum, naravno pod Jarring Effects labelom. Sljedi niz izdanja i redovno dub bombardiranje sa kojim su se popeli, rame uz rame sa Zenzilama, na tron French dub scene. Od navedene 2000. godine, dakle prvog izdanja pa do danas, ovaj sastav je nabrao 16 izdanja, što albuma, što suradnji i remixa. 16 kroz 10, većina će se složiti ili pomisliti da se radi o hiperprodukciji, u ovom slučaju dobroj i poželjnoj hiperprodukciji.
Opet ću iznjeti dašak privatnog, ali sa tim će se mnogi složiti, a to je da su prva tri albuma ipak nenadmašna, stoga za sve one koji tek upoznavaju High Tone, definitivno i neizbježno štivo su spomenuti Opus Incertum, Bass Temperature i Acid Dub Nucleik.
Sklonost ovog kolektiva exsperimentiranju je ono što većina publike najviše cijeni, a ako prihvatite činjenicu da dečki sviraju live, punkorvna svirka sa punokrvnim nabojem energije, pomalo nevjerovatno zvuči da iza svega toga stoje gitare, bubnjevi i sve ostalo što čini jedan klasičan, recimo rock sastav. Naravno maestralni DJ Twelve i Natural High čine onaj FX i ambijentalni dio začinjenim što zapravo i nosi cijelu priču.
Mnogo uvoda za mnogo dobar band, ali vrijeme je i za riječ-dvije o novom, dvostrukom izdanju …
Out Back aka Dub Axiom aka No Border
Novitet — Out Back nam dolazi u dva djela od po osam stvari.
Prvi dio /disk nazvan je Dub axiom i on je nakrcan nešto energičnijim ritmovima, bas dionicama i dubstep masiranjem.
Naslovna stvar Spank, za koju je izbačen i video spot, a kojeg ste imali priliku gledati u Sub sekciji “Music video sedmice”, pravi je prikaz stanja na novom materijalu. Ukoliko vam je promakao video uradak za ovu stvar, preporučujem da bacti oko na ovaj link.
Nakon Spanka sljedi Dirty Urban Beat koja podsjeća uveliko na spomenuti materijal sa Zentona.
Vrijedna pažnje je i Dub What koja je istinska HT dubwise mašina koja ne zaostaje za dosadašnjim vrhunskim izdanjima. Tu se također ističu i suradnje sa Oddateee i Pupa Jimom (Rub-a-dub anthem).
Generalno, a i očito svih osam pjesama ima poseban štih u slušaoca baca impuls neurotičnih ispada i energije. Nabrijano nema šta.
Drugi dio /disk nazvan No Border odlikuje nešto mirnijim tempom ali sa značajno većom količinom miješanja ambijentalnih prizvuka i efekata.
Tu je i osjetno više live elemenata, nego što je slučaj sa prvim diskom. Moju teoriju o više i manje intenzivnom disku remeti stvar Uncotrolable flesh, ali i tu je očito šta je bio cilj, odnosno jasno je da su dečki majstorski posložili raspored stvari na albumu.
Slobodno se može reći da je cilj koji je High Tone sebi postavio, očito i postignut, jer podjeljeni Outback i te kako ima svoj smisao i logiku.
No border, kako smo i navikli od njih do sad, obiluje instrumentalnim dubovima prepunim bogatih zvučnih manipulacija, orijentalnih semplova i tek ponekim nedefinisanim vokalnim dionicama. Izuzetak je svakako Space rodeo na kojem gostuje Ben Sharpa.
Na No Borderu ističu se posebno interesantne i ugodne Home Way i Propal, kao i izvrsna završna stvar Altered states.
Recenzirati ili ocijeniti High Tone ili ih pak pokušati svrstati u neke klišee je teška, a ponekad gotovo i neizvediva zamisao. Ovome ne pridonosi samo masa podstilova i čega sve ne u njihovom radu, već i činjenica da ako ste slušali /pratili tim znate šta je pisac htio reći, a ako niste onda će vam zvučna apstrakcija biti prvi sinonim na sve ovaj tekst. Kao i u slučaju sa sviježe recenziranim Brain Damage izdanjem, riječ je o umjetnicima koji svoj rad temelje na vlastitim sukobljavanjima, porivima i smjernicama. Gdje ne postoji izraz limita ili apstinencije od ideja, rada i zvuka.
I šta reći na kraju osim hvala za novu dozu odličnog Duba, a posebno hvala za deset izvrsnih godina, bez poredaha i bez susprezanja.
Odvratni Steve Ballmer prije nekoliko godina ušao je u legende sa svojim uzvicima “Developers, developers, developers”, ja ću završiti ovaj tekst sa vizijom Lee Scratch Perry u ulozi gnusnog Ballmera koji poziva mase i uzvikuje “Dub experiments, experiments, experiments”.
Lista pjesama:
Dub axiom (CD 1)
01. Spank
02. Dirty Urban Beat
03. Dub What
04. Liqor (feat Oddateee)
05. Liqordub
06. Rub-A-Dub Anthem (feat Pupa Jim)
07. Fly To The Moon
08. Boogie Dub Production
No Border (CD 2)
01. Space Rodeo (feat Ben Sharpa)
02. Bastard
03. Home Way
04. Propal
05. Uncontrolable Flesh
06. Ollie Bible
07. 7th Assault
08. Altered States
Trajanje: 1h 24min
Genre: Dub, Jamaican roots, Electro, Dubstep, Psychedelic, Hip Hop, Breakbeat, Other
Izdavač: Jarring effects
Linkovi: www.hightone.org
Ocjena: No border :)





1 komentar on "High Tone · Out Back"
Nažalost, mene razočarali s ovim.