High Tone · Out Back

Autor:  //  11/06/2010  //  Recenzije, ZVUK  //  1 komentar

Iz Lyona po ko zna koju put stiže novi, mas­sivni Dub paket. Za vas ga pakuje i dostavlja Jar­ring effects, a ras­pakiva i izlaže Sub magazin.

16 /​10
Intere­santno je da High Tone već neko­liko godine nije real­izirao neku konkret­niju surad­nju sa nekim od aktera Fr. Dub scene, obzirom da je to kroz godine postao zaštitni znak ovog sas­tava (album, meets, album … ili tako nekako). Posljed­nji “Dub sus­ret” desio se na jed­noj od najin­tere­sant­ni­jih surad­nji Dub umjet­nika općen­ito, riječ je nar­avno o Zen­tonu iz 2006. godine (High tone meets Zen­zile).
Prirodno ili pak iz navike bilo je očeki­vati nešto takvo nakon Under­ground Wob­blea, no desio se Dub Invaders, koji se može pois­tov­jetiti sa nave­denim teori­jama ali s druge strane radi se isključivo dub­step remix­ima, stoga se baš i ne uklapa u nave­deni “kon­cept”.
A opet valja biti i iskren, možda pomalo oštar, pa reći da High Tone ipak najbolje stvari radi sam, stoga šutimo i slušamo, ovaj put bez riota.

Još jedna zan­imljivost je broj izdanih mater­i­jala kroz nji­hovu ne tako dugu kar­i­jeru.
Bend je naime nas­tao 1997. godine, a 2000. izdaju prvi album naz­van Opus Incer­tum, nar­avno pod Jar­ring Effects labe­lom. Sljedi niz izdanja i redovno dub bom­bardi­ranje sa kojim su se popeli, rame uz rame sa Zen­zil­ama, na tron French dub scene. Od nave­dene 2000. godine, dakle prvog izdanja pa do danas, ovaj sas­tav je nabrao 16 izdanja, što albuma, što surad­nji i remixa. 16 kroz 10, većina će se složiti ili pomis­liti da se radi o hiper­pro­duk­ciji, u ovom slučaju dobroj i poželjnoj hiper­pro­duk­ciji.
Opet ću izn­jeti dašak pri­vatnog, ali sa tim će se mnogi složiti, a to je da su prva tri albuma ipak nenad­mašna, stoga za sve one koji tek upoz­navaju High Tone, defin­i­tivno i neizb­ježno štivo su spomenuti Opus Incer­tum, Bass Tem­per­a­ture i Acid Dub Nucleik.

Sklonost ovog kolek­tiva exsper­i­men­ti­ranju je ono što većina pub­like najviše cijeni, a ako pri­h­vatite činjenicu da dečki svi­raju live, punko­rvna svirka sa punokrvnim nabo­jem energije, pomalo nev­jerovatno zvuči da iza svega toga stoje gitare, bub­n­jevi i sve ostalo što čini jedan klasičan, rec­imo rock sas­tav. Nar­avno maes­tralni DJ Twelve i Nat­ural High čine onaj FX i ambi­jen­talni dio začin­jenim što zapravo i nosi cijelu priču.
Mnogo uvoda za mnogo dobar band, ali vri­jeme je i za riječ-​dvije o novom, dvostrukom izdanju …

Out Back aka Dub Axiom aka No Bor­der
Novitet — Out Back nam dolazi u dva djela od po osam stvari.
Prvi dio /​disk naz­van je Dub axiom i on je nakr­can nešto energični­jim rit­movima, bas dioni­cama i dub­step masir­an­jem.
Naslovna stvar Spank, za koju je izbačen i video spot, a kojeg ste imali pri­liku gle­dati u Sub sek­ciji “Music video sed­mice”, pravi je prikaz stanja na novom mater­i­jalu. Uko­liko vam je pro­makao video uradak za ovu stvar, pre­poruču­jem da bacti oko na ovaj link.
Nakon Spanka sljedi Dirty Urban Beat koja pod­sjeća uve­liko na spomenuti mater­i­jal sa Zen­tona.
Vri­jedna pažnje je i Dub What koja je istin­ska HT dub­wise mašina koja ne zaostaje za dosadašn­jim vrhun­skim izdan­jima. Tu se također ističu i surad­nje sa Odd­a­teee i Pupa Jimom (Rub-​a-​dub anthem).
Gen­er­alno, a i očito svih osam pje­sama ima pose­ban štih u slušaoca baca impuls neu­rotičnih ispada i energije. Nabri­jano nema šta.

Drugi dio /​disk naz­van No Bor­der odlikuje nešto mirni­jim tem­pom ali sa znača­jno većom količi­nom miješanja ambi­jen­tal­nih prizvuka i efekata.
Tu je i osjetno više live ele­me­nata, nego što je slučaj sa prvim diskom. Moju teoriju o više i manje inten­zivnom disku remeti stvar Uncotro­lable flesh, ali i tu je očito šta je bio cilj, odnosno jasno je da su dečki majs­torski posložili ras­pored stvari na albumu.
Slo­bodno se može reći da je cilj koji je High Tone sebi postavio, očito i postignut, jer pod­jel­jeni Out­back i te kako ima svoj smisao i logiku.
No bor­der, kako smo i navikli od njih do sad, obiluje instru­men­tal­nim dubovima pre­punim bogatih zvučnih manip­u­lacija, ori­jen­tal­nih sem­plova i tek ponekim nedefin­isanim vokalnim dioni­cama. Izuze­tak je svakako Space rodeo na kojem gos­tuje Ben Sharpa.
Na No Bor­deru ističu se posebno intere­santne i ugodne Home Way i Propal, kao i izvrsna završna stvar Altered states.

Recen­zi­rati ili oci­jen­iti High Tone ili ih pak pokušati svrstati u neke klišee je teška, a ponekad gotovo i neizve­diva zamisao. Ovome ne pri­donosi samo masa pod­stilova i čega sve ne u nji­hovom radu, već i činjenica da ako ste slušali /​pratili tim znate šta je pisac htio reći, a ako niste onda će vam zvučna apstrak­cija biti prvi sinonim na sve ovaj tekst. Kao i u slučaju sa svi­ježe recen­zi­ranim Brain Dam­age izdan­jem, riječ je o umjet­nicima koji svoj rad temelje na vlastitim sukobl­ja­van­jima, poriv­ima i smjer­ni­cama. Gdje ne pos­toji izraz limita ili apsti­nen­cije od ideja, rada i zvuka.

I šta reći na kraju osim hvala za novu dozu odličnog Duba, a posebno hvala za deset izvrsnih god­ina, bez poredaha i bez sus­prezanja.
Odvratni Steve Ballmer prije neko­liko god­ina ušao je u leg­ende sa svo­jim uzvicima “Devel­op­ers, devel­op­ers, devel­op­ers”, ja ću završiti ovaj tekst sa viz­ijom Lee Scratch Perry u ulozi gnusnog Ballmera koji poziva mase i uzvikuje “Dub exper­i­ments, exper­i­ments, experiments”.

Lista pje­sama:
Dub axiom (CD 1)
01. Spank
02. Dirty Urban Beat
03. Dub What
04. Liqor (feat Odd­a­teee)
05. Liqor­dub
06. Rub-​A-​Dub Anthem (feat Pupa Jim)
07. Fly To The Moon
08. Boo­gie Dub Production

No Bor­der (CD 2)
01. Space Rodeo (feat Ben Sharpa)
02. Bas­tard
03. Home Way
04. Propal
05. Uncon­tro­lable Flesh
06. Ollie Bible
07. 7th Assault
08. Altered States

Tra­janje: 1h 24min
Genre: Dub, Jamaican roots, Elec­tro, Dub­step, Psy­che­delic, Hip Hop, Break­beat, Other
Izdavač: Jar­ring effects
Linkovi: www.hightone.org
Ocjena: No border :)

1 komentar on "High Tone · Out Back"

  1. Subul 23/06/2010 at 7:05 pm ·

    Nažalost, mene razočar­ali s ovim.

Komentar

comm comm comm