Vampire Weekend · Contra

Uko­liko niste čuli za nju­jorške indie rokere pod imenom Vam­pire Week­end, sram nek vas bude. Sve­jedno, evo pri­like da čujete za vjerovatno najper­spek­tivniji i najobuh­vatljiviji žanrovski indie bend budućnosti, kako ih kri­tičari u Americi nazi­vaju. Prije svega dugo se čekalo, i sa stra­hom, moram pri­do­dati, na nji­hov drugi album, jer su prvi­jen­com očar­ali širi muz­ički audi­toriji, prije svega razi­gra­nošću, dozom polet­nosti i neiskvarenosti u zvuku, te svježi­nom koju nosi nji­hov prezreli zvuk za deb­i­tantski album koji je prije tačno dvije godine pro­dat u više od 27 hil­jada kopija u prvoj sed­mici pro­daje .Sa njega su “boli u oči” sin­glovi poput “Oxford Comma”, “A-​Punk”, “Cape Cod Kwassa Kwassa”, te “One”. No drugi album je iza­šao i već nakon prve sed­mice u jan­u­aru pro­dat je u 127 000 kopija, što je za stot­inu hil­jada kopija više. Oni koji su sum­n­jali, uvjer­ili su se — dobili smo nove The Smithse. No evo šta se dešava na “Contri”.

Bend je uvrstio deset pje­sama na album, a zvuk je dosta izmi­jen­jen, jer su momci slušali M.I.A.-u, Noto­ri­ous Big­giea, te Toots and the May­tals, drugim riječima: “opio” ih je zvuk hip-​hopa, reg­gaea i afro-​zvukova. Sada se vjerovatno većina vas hvata za glavu i ništa vam nije jasno. Pa da pojas­nim. Mnogo stvari se izdešavalo u posljed­nje dvije godine od prvi­jenca, Ezra Koenig, front­men benda je slušao Clash, istraži­vao stvari o Nikarag­van­skom građan­skom ratu koji ga je inspirisao da album titluje imenom “Con­tra” (Kon­traši su se nazi­vali pri­pad­nici otpora u tom ratu), a između osta­log Rot­sam je objavio da je homosek­su­alac, i šta još sve ne. No sve te gore nave­dene stvari su nat­jerale Ezru, Rot­sama i društvo da načine album vri­jedan pamćenja, a “Con­tra” to stvarno i jeste. Bolji je barem pet puta od ion­ako odličnog prvi­jenca. A evo i zašto.

Album otvara egzotična “Hor­chata”, i već na početku se vidi da je bend eksper­i­men­ti­sao. Mnogo afričkih prizvuka, kao da su doveli cijelo jedno afričko pleme u stu­dio da nasumce udaraju po bon­gosima i sličnim stvarima te proizvode egzotične har­moni­jske zvukove, sim­patično zav­i­janje u glasu Ezre, te zvonke indie-​gitare su načinili “Hor­chatu” odličnim uvodom za nas­tavak albuma. Treća stvar na albumu koja me poslije “Hor­chate” totalno zbunila, nar­avno u poz­i­tivnom smislu, je pjesma “Hol­i­day”. Topli i raz­galju­jući pop rit­movi sa Rot­samove klav­i­ja­ture čine sja­jnu pod­logu ove pjesme, a Ezra je na njoj stvari pre­pus­tio Rot­samu, te ga nekako gur­nuo u prvi plan. Prije svega moram reći da je cijeli mozak ovog albuma ipak Rot­sam, ali bez Ezrinih nev­jerovat­nih lirika to sve vjerovatno ne bi bilo isto. Za pjesmu je izbačen i jako zan­imljiv video-​spot, a dotična stvar je izdana i kao drugi singl sa albuma. Sli­jede strašno dobre “Cal­i­for­nia Eng­lish”, koja je najbolja i naj­muzikalnija stvar na albumu, te “Taxi Cab”, pjesma sa pre­li­jepim lirikama kojima Ezra zaista izne­nađuje, od početka do kraja, jer su čak i pre­sen­ti­men­talne u odnosu na Koenigov literarno-​poetski stil. Sve­jedno, svaka pohvala. Sedma i osma traka na albumu su singlice. Prva je “Cousins”, koja je puna brzine, dječačke razi­gra­nosti i svega onoga što se može rez­imi­rati u jednu traku, sa cijelog albuma, iz svake pjesme pomalo. Ispun­jena indiem baš onakvim kakav treba biti, nekako najviše liči na stvari sa “Vam­pire Week­enda”, to jest nji­hovog prvi­jenca, a druga “Givig up the Gun” je na neki način najeg­zotičnija pjesma na kojoj je radio i RZA iz Wu-​Tang Clana, pored ostalih gostiju, njih skoro dvade­set — vio­lončelisti, bek­vokali, perku­sion­isti, Jeff Gun koji je svi­rao bon­gos, Nat Bald­win sa double-​bassom, koji tako sažno filuje cijelu pjesmu da je to nev­jerovatno, Jonathan Chu na vio­lini, te mnogi drugi. ova pjesma je najin­stru­men­tal­nija od svih, te sig­urno najveselija na albumu, koji je ion­ako razi­gran i veseo u svom kom­plet­nom obimu. Posljed­nje dvije stvari koje zat­varaju album su baš nekako za outro. Prva je “Diplomat’s Son”, kroz čije lirike Ezra opisuje svog kolegu homosek­su­alca iz benda Rot­sama, i na čudan roman­tičan način sve to pripovi­jeda kroz još smjelije lirike, na koje sam barem ja lično ostao out­spo­ken (That night I smoked a joint /​With my best friend /​We found our­selves in bed /​When I woke up he was gone /​He was the diplomat’s son /​It was ’81), a posljed­nja pjesma je satir­ična “I think U’r Con­tra” u kojoj Ezra opisuje ljubavni odnos između njega i djevo­jke — ljudi bi rekli pomalo tužno, ali jed­nako tako se možete cijepati od smi­jeha zbog načina na koji to Ezra “iznosi” i nećete biti u krivu … meni se učinilo totalno satir­ično i slatko. Pos­toji i druga slikovita verz­ija ove pjesme kroz čiju sim­bo­liku je možda iznio i taj građan­ski rat u Nikaragvi. Ipak mis­lim da je pomalo i jedno i drugo, no da je sve­jedno ovo sja­jan način da se završi jedan ovakav, dugo očeki­van album, koji je nev­jerovatno osv­ježenje na Amer­ičkoj a bome i svjet­skoj Indie sceni.

Nar­avno momci iz benda su imali dovoljno muda,da eksper­i­men­tišu i eto, to se na kraju i isplatilo. Prije svega momci u bendu tre­baju posebno zah­val­iti svom pri­jatelju homosek­su­alcu Rot­samu jer da njega nije bilo, ovo vjerovatno ne bi zvučalo sve bogato, puno zvukova, har­moničnih i nehar­moničnih, no sve­jedno geni­jalno posloženih, jer je on ipak mozak albuma. Ezrini tek­stovi su jed­nos­tavni i geni­jalni u istom momentu, što je takođe bio ključ usp­jeha ovog albuma. Sve u svemu, muz­ičko iskustvo koje ćete dobiti nakon nje­govog pres­luša­vanja je neproc­jen­jljivo, pa toplo pre­poruču­jem da nabavite dotični album — način na koji ćete to ost­var­iti pre­pušten je vama.

Lista Pje­sama:
1.Horchata
2.White Sky
3.Holiday
4.California Eng­lish
5.Taxi Cab
6.Run
7.Cousins
8.Giving up The Gun
9.Diplomat’s Son
10.I Think U’r a Contra

Dužina albuma: 36:40.
Žanr: Indie rock, World­beat
Datum izda­vanja: 11.01.2010.
Pro­duk­cija: Ros­tam Bat­man­glij
Izdavač: XL Record­ings
Ocjena: 9.6