Kele · The Boxer

Nakon što je Kele, koji iz pro­fe­sion­al­nih razloga ne koristi više svoje prez­ime, odlučio da se na kratko odmori od svog matičnog benda Bloc Party, nije mu mnogo tre­balo da napravi prvi pravi bum. Prije nešto manje od tri mjeseca, Kele je kon­ačno objelo­danio da je homosek­su­alac, i to je ono što je zateklo veliku većinu mno­go­b­ro­jnih fanove ovog Indie crnog heroja, među­tim potrebno je nagl­a­siti da to ipak nije bila udarna vijest. Udarna vijest je bila ta izjava koju je Kele dao, a ona kaže da on više ne sluša uopšte Indie, te da nalazi da je elek­tron­ska muzika dosta zan­imljivija i da se kon­ačno pron­ašao u njoj. Nar­avno ta reak­cija je mene lično najviše pogodila, te sam s nestr­pljen­jem očeki­vao nje­gov LP. I onda on je kon­ačno iza­šao. Došao je dan kada je The Boxer kon­ačno ugledao svjetlo dana noseći deset pje­sama na sebi. Nadao sam se nečemu velikome, među­tim evo na šta sam sve naišao.

Naišao sam na dosta dobrih disco-​beatova, na mnoštvo monot­o­nih rit­mova, na neopi­sivo dosadne i neupotre­bljive sam­plove i na Kele­tov glavni prob­lem kog sam se najviše pri­bo­javao. Lirike! Dovraga, ali Kele piše odlične lirike, pris­je­timo se samo stvari koje je napisao u Bloc Party-​u, tipa “Pos­i­tive Ten­sion”, “Biko”, “So Here We Are”, “Hunt­ing For Witches”… te su lirike išle savršeno uz žanr muzike, ali sada… Sada to djeluje tako oča­jno, čak bih rekao da bi pjesme zvučale puno bolje (barem većina njih) da na njih nije uopšte ni pisao lirike. Naime, evo šta se dešava: Kele piše i dalje solidne lirike, ali to zvuči totalno kon­fuzno uz novi žanr kog se pri­h­va­tio. Rec­imo, na pjes­mama “Every­thing You Wanted”, te “All These Things I Could Never Say”, pisao je jako emo­tivne lirike, sa dosta dubine, među­tim to sve uniš­tava tech-​house beat u poza­dini i nepotrebni gitarski sam­pleovi te jako vesela pozad­ina svake pjesme. Da, mis­lim da je to ono glavno, instru­men­talni dio albuma je jako veseo i razi­gran, među­tim lirike su te koje će većinu navesti da se zap­i­taju šta u stvari uopšte slušaju.

Album otvara “Walk Tall”, po meni jako dosadna stvar, koja me nekako pod­sjetila na neku himnu deve­to­godišn­jih izviđača koji je pje­vaju oku­pljeni oko logorske vatre, roštil­ja­jući i priča­jući priče o duhovima ili nešto slično. Kako god, druga stvar “On The Lam”, nije mnogo bolja, mada moram priz­nati da ima zaista catchy ritam i nekako me najviše zbunila od svih skladbi sa cijelog albuma. Treća pjesma, po meni najbolja, mada ne mogu reći da zaslužuje da to bude, je “Ten­deroni”, prva singlica sa albuma, a za nju je spot već urađen prije nekih mjesec dana. “Ten­deroni” ima veliki poten­ci­jal da postane pravi ljetni hit i veliki floor-​filler širom diskoteka i noćnih klubova. Šesta stvar — “The New Eules”, i prva bolja, dosta pod­sjeća na “Inti­macy eru” iz Bloc Partya, s kojom počinje druga polovica albuma, koja je kud i kamo bolja i pris­to­jnija od prve jer su pjesme na ovoj polovici pa do kraja dosta ujed­načene, uko­liko izuzmemo jako lošu i bespotrebnu “Rise”. “Unholy Toughts” je takođe jedna od onih koje odskaču, i ima dosta tog Alter­na­tive Dancea u sebi, te pod­sjeća (na dobar način), na većinu stvari sa posljed­njeg takođe istožan­rovskog albuma škot­skih velikana Franz Ferdinanda.

Na kraju neu­mitno sli­jedi zaključak da je Kele pril­ično neu­vjerljiv, inspirisan jako dobrom elek­tron­ikom, među­tim u nje­govom slučaju jako loše aranži­ra­nom i sa nesh­vatljivim lirikama. Volio bih da gri­ješim i da mis­lim kako će mi pjesme kon­ačno “ući u uši” ili da isprobam neki dru­gačiji ter­min — “pron­aći put do srca”, tek nakon što ih barem dese­tak puta pres­lušam, ali sam već sada sig­u­ran da se to neće desiti, i da su za to šanse skoro min­i­malne, jer sam album pres­lušao punih dva puta, i više mi se jed­nos­tavno kako bi se reklo — “ne traži”. Mis­lim da je to glavna naz­naka da je Kele kik­sao sa The Boxe­rom, ali pos­toje i one dobre stvare ako ih je tako moguće naz­vati. Vjerovatno će pjesma “Ten­deroni” postići veliki komer­ci­jalni usp­jeh, a pjesme tipa “The Other Side” i ostale plesne himne će vjerovatno dobiti svoj pros­tor na disko podi­jima, i to je otpri­like jed­ina dobra stvar koja bi mogla “izvući”, u neku ruku, iz ovog popril­ično neu­vjerljivog solo izleta Kelea.

Zaključak, šta drugo reći osim: Kele pri­h­vati se gitare i nazad u Bloc Party!

Lista Pje­sama:

01. Walk Tall
02. On The Lam
03. Ten­deroni
04. The Other Side
05. Every­thing You Wanted
06. The New Rules
07. Unholy Thoughts
08. Rise
09. All These Things I Could Never Say
10. Yesterday’s Gone

Dužina Albuma: 46:34

Žanr: Exper­i­men­tal elec­tron­ica, alter­na­tive dance
Datum izda­vanja: 21.06.2010.
Izdavač: Glass Note /​Wichita Records
Pro­duk­cija: XXXChange

Ocjena: 6.2