Plastična mora · Bor Dizdar

Plas­tična mora je pro­jekt grafičkog diza­jn­era Bora Diz­dara i bavi se osv­ješći­van­jem utje­caja plas­tičnih vrećica po okoliš. Pro­jekt se temelji na neko­liko pret­postavki: plas­tične vrećice štete okolišu, pros­ječan potrošač nije svjes­tan učinka plas­tične vrećice na okoliš i značaja svoje uloge u lancu, papir­nate i tek­stilne vrećice su ekološki pri­h­vatljivije.
100.000 kitova, ptica, tul­jana i korn­jača umiru svake godine zbog plas­tičnih vrećica na moru i u pod­morju. Život­inje progutaju plas­tičnu vrećicu, zami­jenivši je za moguću hranu (npr. meduzu) i umiru u bolovima zbog zače­pljenja ili nemogućnosti daljn­jeg prehran­ji­vanja. Također, mnogo je sluča­jeva u kojima su ptice, ribe, korn­jače ili druge život­inje ostale zapetl­jane u vreći­cama i dan­ima umi­rale u mukama, kako u pod­morju, tako i u rural­nim područjima. Ras­padom nji­hovog leša, plas­tika se ponovno vraća u prirodu i cik­lus se može pon­avl­jati stoti­nama god­ina. Ostaci osmog kon­ti­nenta plu­taju tihim oceanom i zauz­i­maju površinu dvostruko veću od SAD-​a. Riječ je o smeću sas­tavl­jenom od razno­raznih ostataka, veći­nom plas­tičnih, među kojima se nalaze i nogometne lopte, kajaci, lego-​kockice i vrećice, a na okupu ga drži pod­vodna struja. Nalazi se 500 nau­tičkih milja od obale Kali­fornije i pro­teže se preko sjev­ernog paci­fika i Havaja, gotovo do Japana.
Podaci do kojih je došao tokom istraži­vanja gov­ore da 42 % ispi­tanika ne koristi “reusable” vrećicu (jedan od glavnih razloga je zab­o­rav), 42% sma­tra da su indus­trija i trgovine glavni krivci za ekološki nemar, 40% sma­tra pojed­inca glavnim krivcem, 18% je optužilo Vladu, dok 56% sma­tra da bi radikalni potezi Vlade (zabrane i porezi) doprini­jeli prom­jeni navika građana.
Naglasak u pro­jektu Plas­tična mora stavl­jen je na eksper­i­men­ti­ranju sa komu­nikaci­jskim kanal­ima, odnosno na ispi­ti­vanju mogućih medija za prenošenje infor­ma­cija, te se fokus nalazi na shop­ping centrima, zidovima podzem­nih garaža i supermarketima.

Bor Diz­dar (www.bordizdar.com) završio je Studij diza­jna na Limkok­wing Uni­ver­sity of Cre­ative Tech­nol­ogy u Malez­iji (2004.), nakon kojeg se vraća u Sara­jevo i radi kao grafički diza­jner u lokalnoj kući F.I.S.T koja se bavi film­skom i TV pro­duk­ci­jom, te u mar­ket­inškoj agen­ciji Via Media.
“Iako stičem lijepa i korisna iskustva, osjećam određenu prazn­inu i nedorečenost. Vjerovatno zato jer sma­tram da diza­jneri svo­jim radom i angaž­manom mogu stvarati nove vri­jed­nosti, a ne samo dizati cijenu već pos­to­jećim komer­ci­jal­nim proizvodima i uslugama — kako je to kod nas obično slučaj. Odluču­jem se pre­seliti u Zagreb, kako bih bio sa svo­jom djevo­jkom, te kako bih upisao post­diplom­ski studij. “
Birokratski prob­lemi ga sprečavaju da upiše god­inu, pa se zapošl­java u mul­ti­dis­ci­pli­narnom uredu za arhitek­turu, urban­izam, grafički i pro­dukt dizajn gdje biva angaži­ran na izradi sig­nal­is­tike za novu zagre­bačku zgradu hitne pomoći koja dobiva svjet­sku nagradu za arhitek­turu u kat­e­goriji “Civic and Com­mu­nity”. Jedan od pro­jekata na kojima radi je i kvar­talni časopis Civilno društvo. Također, radi i na mater­i­jal­ima povodom otvaranja nove zgrade Muzeja suvremene umjet­nosti u Zagrebu (depli­jani, mape, plakati, redi­zajn loga itd). U jesen 2009-​e upisuje post­diplom­ski studij na Studiju diza­jna u Zagrebu.
Trenutno je zaposlen u Cotrugli Busi­ness School kao part-​time diza­jner, a svakako, cijelo vri­jeme radi i na povre­menim pro­jek­tima vezanim za Fon­daciju Mak Diz­dar.
“Diza­jnom se bavim jer to sma­tram ple­menitim zanimanjem.
Svojim radom nas­to­jim vizualno opis­meniti sred­inu u kojoj djelujem.
Za pet god­ina se vidim na čelu kreativnog tima Fon­dacije Mak Diz­dar ili nekog studija koji djeluje u domenu kulture.
Želja mi je tokom života snim­iti igrani film.”