MGMT · Congratualations

Nakon što su postali poz­nati i pre­poz­natljivi sa svo­jim velikim debi­jem “Orac­u­lar Spec­tac­u­lar”, New York-​ški duo poz­nat kao MGMT vra­tio se ali u pravom smislu riječi. Odnosno, odmah na startu smi­jem se usu­diti te navesti da su čak i bolji, mnogo bolji nego prije, a zašto? Možda zato što su sada dvije godine star­iji, možda i iz razloga jer su uvid­jeli ranije pro­puste sa starog mater­i­jala (iako su oni, ruku na srce, bili minorni) ili jed­nos­tavno zbog toga što su vjerovatno kreativniji nego ikada?
Moje mišl­jenje je da upravo zbog te kreativne snage i nev­jerovatne količine zrelosti koju su pre­dočili u svoje lirike i kom­pozi­cije oni djeluju, odnosno zvuče pos­to­jano, uvjerljivo i nadah­nuto.
No kren­imo onako kako spada, tj. prošara­jmo malo novim mater­i­jalom korak po korak i onako ugrubo saz­na­jmo novitete.

“I’ts Work­ing” je prva stvar sa albuma s kojom kreće Con­grat­u­la­tions, a i nova era MGMT-​a. Već na njoj se prim­i­jeti sve ono poz­i­tivno što sam ranije spomenuo u kon­tek­stu s njima, odnosno i zrelost i kreativnost. Sve je to ukom­pono­vano u nave­denu stvar, što je čini pravom indie-​pop fine­som. Album se nas­tavlja u sličnom Indie fazonu i novom pre­poz­natljivom ritmu MGMT-​a, sa pjes­mom “Song for Dan Treacy”, dok na “Someone’s Miss­ing” dolazi do prom­jene ritma, prak­tički se u zvuk albuma se ubriz­gava čudestan oživl­java­jući Synth-​pop s ele­men­tima pro­gre­sivne psi­hodelične muzike.
Nar­avno sre­d­ina albuma, kao što je to i slučaj na “Orac­u­lar Spec­tac­u­lar” je saču­vana za najbolje pjesme. Tako sam se i na ovom albumu sus­reo sa nev­jerovat­nim kom­pozi­ci­jama upravo na samoj “polovini puta”.

“Flash Delir­ium” je najbolja pjesma na albumu, to naglašavam iskreno i sa samopouz­dan­jem. A razlog je taj da sam sluša­jući ovaj album iznova i iznova apso­lutno zab­o­ravio na nji­hov veliki deb­i­tantski pred­hod­nik, ali nakon što sam uga­sio player u sobi je ostala samo tišina, a onda sam počeo da poredim “Con­grat­u­la­tions” sa “Orac­u­lar Spec­tac­u­lar”. Mnogi će se vratiti na njega i reći će da je bolji od novog mater­i­jala. Meni se ista misao provlačila sve dok nisam čuo “Flash Delir­ium”, a nakon nje i ostatak albuma. Opet zašto?
Jed­nos­tavno i možda komično, ali na prvom albumu nećete čuti “Flash Delir­ium”, pa čak ni slično ukom­pono­vanu pjesmu i to je to. Prosti i očar­ava­jući vrhunac nji­hovog rada, prava krema psi­hodelije umik­sane najfini­jom elek­tron­ikom kakvu samo mogu “naelek­trisati” ovi dečki.
Nakon nje ide “I Found a Whis­tle”, bal­ada koja zaista radi i kvalite­tom ne zaostaje mnogo za “Flash Delir­ium”. Šesta traka je “Sibirean Breaks” dvanaestomin­utna pro­gre­sivna pop poslas­tica odrađena u maniri na kojoj bi im čak i Muse poza­vid­jeli.
Pjesma kroz koju se zvuk kon­stantno mijenja iz psi­hodeličnog u savršeni mod­erni indie-​pop, preko mračnog new-​wavea inspirisanog Smith­sima, pa sve do ozbiljni­jih tmurni­jih synth-​dionica.
“Brian Eno” je sedma pjesma i pored toga što je sedma na albumu vjerovatno je prva u srcu pomenu­tog velikog i nepre­vaz­iđenog more­plovca exper­i­men­talnog mora. Osni­vač i pio­nir ambi­jen­talnog elek­tron­skog zvuka je glavna tema ove pjesme u kojoj mu se momci iz benda dive, te mu na neki svoj unikatan način odaju počast. Sami kraj albuma ne zaostaje ništa manje za sredi­nom.
Predzad­nja “Lady Dada’s Night­mare” je instru­men­talna pri­jet­nja Lady Gagi, a posljed­nja je “Con­grat­u­la­tions” također još jedna sja­jna pop kom­pozi­cija gdje MGMT ponovo pokazuju kako znaju pisati pjesme i sve to upako­vati uz odličnu audio podlogu.

Sa odjavnom “Con­grat­u­la­tions” zaista mogu početi da prš­tim sa čestitkama ovom bendu (Šta li si do sad radio? — op. ur.), koji me je uvje­rio da zna pisati i pjesme inspiri­rane apso­lut­nom zaje­ban­ci­jom, catchy pop-​balade, psi­hodeliju u naj­grandiozni­joj maniri te Indie na kojem bi im poza­vid­jeli i sami Smithsi, jer ovaj album od mene dobija jasno zeleno svijetlo.

Tra­janje Albuma: 43:53
Žanr: Indie, Exper­i­men­tal
Izdavačka kuća: Colum­bia Records
Pro­du­cent: MGMT, Pete Kem­ber
OCJENA: 8.7