Plastična mora | Bor Dizdar

Plastična mora je projekt grafičkog dizajnera Bora Dizdara i bavi se osvješćivanjem utjecaja plastičnih vrećica po okoliš. Projekt se temelji na nekoliko pretpostavki: plastične vrećice štete okolišu, prosječan potrošač nije svjestan učinka plastične vrećice na okoliš i značaja svoje uloge u lancu, papirnate i tekstilne vrećice su ekološki prihvatljivije.
100.000 kitova, ptica, tuljana i kornjača umiru svake godine zbog plastičnih vrećica na moru i u podmorju. Životinje progutaju plastičnu vrećicu, zamijenivši je za moguću hranu (npr. meduzu) i umiru u bolovima zbog začepljenja ili nemogućnosti daljnjeg prehranjivanja. Također, mnogo je slučajeva u kojima su ptice, ribe, kornjače ili druge životinje ostale zapetljane u vrećicama i danima umirale u mukama, kako u podmorju, tako i u ruralnim područjima. Raspadom njihovog leša, plastika se ponovno vraća u prirodu i ciklus se može ponavljati stotinama godina. Ostaci osmog kontinenta plutaju tihim oceanom i zauzimaju površinu dvostruko veću od SAD-a. Riječ je o smeću sastavljenom od raznoraznih ostataka, većinom plastičnih, među kojima se nalaze i nogometne lopte, kajaci, lego-kockice i vrećice, a na okupu ga drži podvodna struja. Nalazi se 500 nautičkih milja od obale Kalifornije i proteže se preko sjevernog pacifika i Havaja, gotovo do Japana.
Podaci do kojih je došao tokom istraživanja govore da 42 % ispitanika ne koristi “reusable” vrećicu (jedan od glavnih razloga je zaborav), 42% smatra da su industrija i trgovine glavni krivci za ekološki nemar, 40% smatra pojedinca glavnim krivcem, 18% je optužilo Vladu, dok 56% smatra da bi radikalni potezi Vlade (zabrane i porezi) doprinijeli promjeni navika građana.
Naglasak u projektu Plastična mora stavljen je na eksperimentiranju sa komunikacijskim kanalima, odnosno na ispitivanju mogućih medija za prenošenje informacija, te se fokus nalazi na shopping centrima, zidovima podzemnih garaža i supermarketima.

Bor Dizdar (www.bordizdar.com) završio je Studij dizajna na Limkokwing University of Creative Technology u Maleziji (2004.), nakon kojeg se vraća u Sarajevo i radi kao grafički dizajner u lokalnoj kući F.I.S.T koja se bavi filmskom i TV produkcijom, te u marketinškoj agenciji Via Media.
“Iako stičem lijepa i korisna iskustva, osjećam određenu prazninu i nedorečenost. Vjerovatno zato jer smatram da dizajneri svojim radom i angažmanom mogu stvarati nove vrijednosti, a ne samo dizati cijenu već postojećim komercijalnim proizvodima i uslugama – kako je to kod nas obično slučaj. Odlučujem se preseliti u Zagreb, kako bih bio sa svojom djevojkom, te kako bih upisao postdiplomski studij. ”
Birokratski problemi ga sprečavaju da upiše godinu, pa se zapošljava u multidisciplinarnom uredu za arhitekturu, urbanizam, grafički i produkt dizajn gdje biva angažiran na izradi signalistike za novu zagrebačku zgradu hitne pomoći koja dobiva svjetsku nagradu za arhitekturu u kategoriji “Civic and Community”. Jedan od projekata na kojima radi je i kvartalni časopis Civilno društvo. Također, radi i na materijalima povodom otvaranja nove zgrade Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu (deplijani, mape, plakati, redizajn loga itd). U jesen 2009-e upisuje postdiplomski studij na Studiju dizajna u Zagrebu.
Trenutno je zaposlen u Cotrugli Business School kao part-time dizajner, a svakako, cijelo vrijeme radi i na povremenim projektima vezanim za Fondaciju Mak Dizdar.
“Dizajnom se bavim jer to smatram plemenitim zanimanjem. Svojim radom nastojim vizualno opismeniti sredinu u kojoj djelujem. Za pet godina se vidim na čelu kreativnog tima Fondacije Mak Dizdar ili nekog studija koji djeluje u domenu kulture. Želja mi je tokom života snimiti igrani film.”