O ormarima
Postoji više vrsta ormara. Ima onih starih, smeđih, glomaznih u kojima između naslagane odjeće, teških mirisa i još težih kaputa koje su moljci izjeli uprkos strateški raspoređenim vrećicama lavande, leži ušteđevina, usna harmonika ili nakit koji ima sentimentalnu vrijednost. Ponekad tu znaju zalutati teniski reket i pegla koje su se našli na putu taman kada su gosti zvonili na ulaznim vratima. Obično se oko takvih ormara planira cijela soba; gdje su – tu su. Oni se nikad ne isprazne u potpunosti jer to jednostavno nije moguće. Puni su prašine. U 74% slučajeva, ovi ormari predstavljaju portale u magični svijet u kojem se Dobro bori protiv Zla i pobjeđuje, uprkos zdravom razumu i solidnim argumentima na strani Zla.
Američki plakari zauzmu cijeli zid. U njima je odjeća koja miriše na najskuplji omekšivač, nema ništa neočekivano ispod pamučnih majica poslaganih po bojama, godišnjim dobima, abecedi, temperaturi pranja… osim BDSM opreme. Ove savršeno organizirane police i ofingeri su vjerovatno vidjeli više akcije i pornografije nego sedamnaestogodišnji tinejdžer, a bogami i tinejdžerka s flat rate internet konekcijom. Najzanimljiviji ormari, kao i ljudi, ne pokazuju sve na prvu.
Ugradbeni, za dnevni boravak, samostojeći, po mjeri, kutni, klizni – koliko ormara, toliko i ljudi, neko bi rekao. Cijela priča o ljudima i ormarima bi ostala vrlo jednostavna da se u ovoj zemlji ne dešava čudan fenomen: neki, naime, uđu u ormar da dohvate haljinu sa šljokicama ili kravatu – ostanu tamo. Tvrde da im je udobno smještenima između četiri police u fetus položaju, tu mogu da rade šta žele, ma šta ih ionako ljudi moraju gledati, imaju oni dovoljno svojih briga, valja im živjeti, pa kako je samo penzionerima… Kažu da ih ne interesuje šta se dešava u svijetu jer im je njihov mikrokosmos i više nego dovoljan. Ne bi škodila naučna studija koja rasvjetljava kako neko može da radi šta hoće u skučenom prostoru, zašto su ovi odgovori svi odreda klišei i zašto ti ljudi uopće imaju potrebu da se pravdaju, ali nje nema ni za lijeka. Bukvalno. Dotad, evo par komentara …
-Ljudi gledaju. Zato i imaju oči. Gledali su 528. godine p.n.e, gledat će i sutra. Who the hell cares?
-Fetus položaj je za fetuse.
-Penzionerima je dobro, oni su živjeli svoj život, a sad imaju i prednost u vozilima javnog prevoza. Znaju se oni brinuti o sebi i žaliti – poslušajte bilo koju radijsku emisiju s javljanjem uživo i znat ćete o čemu govorim.
-Jebo vas vaš mikrokosmos, a i vi njega.
Na kraju, moram priznati da neko u ormaru završi i protiv svoje volje. Raja se napije, pa nema pametnijeg posla nego da zbija neslane šale.
Wear yourselves out, ako niste dosad, darlingz. Sretna Nova godina!
