SUB: Za početak, čestitke na “Frozen nature”. Koliko ste zadovoljni sa feedbackom na vaš prvi album?
CC: Zahvaljujemo se na čestitkama, a feedbackom smo zadovoljni s obzirom na način koji smo odabrali za predstavljanje albuma.

SUB: Concept Chelia je grupa audio i visual umjetnika. Kako je došlo do saradnje između vas petorice, i da li je svako zadužen za određeni dio posla, ili na koji način nastaje vaša muzika? I šta je u stvari Concept Chelia, zašto baš taj naziv?
CC: Mi smo dugogodišnji prijatelji i već smo ranije sarađivali, tako da su nas zajedničke ideje dovele do stvaranja Concept Chelije. Svaki od nas radi svoj dio posla, ali uvijek počinjemo i završavamo sa zajedničkom vizijom. Organizam funkcionira kao cjelina sastavljena od pojedinih dijelova, pa odatle i inspiracija za naziv koncepta.

SUB: Odlučili ste se dati na besplatan download vaš debi album. Koji su razlozi za to, i da li namjeravate u budućnosti uraditi neki materijal na komercijalnom osnovu? I na koji način je moguće doći do tvrde kopije albuma?
CC: Odlučili smo da album Frozen Nature bude dostupan za besplatni download na našoj web stranici, a tvrde kopije su također besplatne. Prvi dio tiraža smo podijelili prijateljima i saradnicima, a određeni broj tvrdih kopija je još uvijek na raspolaganju i do njih možete doći ako nas kontaktirate na info@conceptchelia.com.

SUB: Kad govorimo već o konceptima, da li iza Concept Chelia odnosno prvog albuma postoji neki konkretan konceptualni pristup stvaranju muzike, neka priča, reflektivni background, ili se radi isključivo samo o audio/video umjetnosti?
CC: Umjetničko stvaranje doživljavamo kao veliko zadovoljstvo i određeni “ventil”, a Concept Chelija je naš način da to ostvarimo. Prvi album dosta varira, kako žanrovski tako i emotivno, pa je svaka pjesma u tom smislu jedan “zamrznuti trenutak” raspoloženja i inspiracije. Tako smo i odabrali naziv Frozen Nature.

SUB: Prije nekoliko dana objavljen je i video spot za pjesmu Irukandji. Za promociju je ponovo iskorišten potencijal Interneta i socijalnih mreža. Mislite li da ovakav vid komunikacije na relaciji umjetnik — konzument zadovoljava današnje potrebe? Odumire li potreba za klasičnim muzičkim tv postajama/emisijama i drugim oblicima medija?
CC: Ne mislimo da značaj klasičnih medija odumire, ali internet je najfleksibilniji, najpristupačniji i jedini relativno brzo pruža povratnu informaciju.

SUB: Postoje li naznake da ćemo u skorije vrijeme Concept Chelia gledati uživo?
CC: Da!

SUB: Producentski dio naših čitatelja sigurno će biti zainteresiran da sazna na koji način stvarate muziku? Šta koristite u studiju, i kakav je općenito proces nastanka pjesama?
CC: Ne biste vjerovali koliko se toga može napraviti uz bazičnu produkcijsku opremu, nekoliko živih instrumenata i mnogo volje i entuzijazma.

SUB: Pored toga što su žanrovske barijere u vašoj muzici skoro pa neprimjetne, primjetno je da veliku pažnju posvećujete i vizuelnoj strani vašeg identiteta. Koliko je po vašem mišljenju moguće da u današnjoj poplavi profanosti neko uopšte primjeti ovakav jedan projekat? Pretpostavljam da vam nije stalo do nekog ogromnog komercijalnog uspjeha, inače ne bi pravili ovakvu muziku, ali desi li se da nekad zapanete u indiferentnost kada primjetite kako se bitne umjetničke vrijednosti malo cijene u našem okruženju?
CC: Vizuelna komponenta je u našem stvaranju ravnopravna muzičkoj, i ne doživljavamo je kao sredstvo promocije. Izdavanje albuma nije bilo motivirano komercijalnim uspjehom, nego željom da ono što je nama donijelo toliko zadovoljstva postane dostupno i drugima. Ne treba potcjenjivati publiku na ovim prostorima, gdje je uvijek bilo i jos uvijek ima kvalitetnih umjetnika, kao i ljudi koji to prepoznaju.

SUB: Ostanimo na temi okruženja. Koga bi od domaćih, regionalnih muzičara ili umjetnika mogli istaknuti, i postoji li neko s kim bi željeli ostvariti suradnju?
CC: Edward EQ i Basheskija, Sikter, Vuneny, Audio InFunktion i Amira Medunjanin su samo neki od umjetnika čiji rad izuzetno cijenimo. S nekima smo vec imali cast sarađivati, a nadamo se da ce sličnih saradnji biti mnogo i u budućnosti.

SUB: Šta možemo očekivati u budućnosti od Concepta Chelia? Postoje li neki konkretni planovi za neka buduća izdanja?
CC: Pripremamo još nekoliko spotova, a tu je i remix pjesme Chosen One, koji Vaši čitatelji imaju priliku premijerno čuti.

SUB: Hvala vam na odvojenom vremenu za intervju, dajemo vam odjavnu riječ.
CC: Hvala i vama na iskazanom interesu. Pratite novosti na www.facebook.com/conceptchelia

Concept Chelia — ReChosen One (Concept Chelia remix)
Concept Chelia — ReChosen One (Concept Chelia remix) by Concept Chelia
Razgovor: Concept Chelia & Nedim Seferović (SUB)

SUB: Billy Andol je relativno nov na bh. muzičkom nebu, a već je prepoznat i okuplja, moglo bi se reći, solidnu fan bazu oko svog zvuka. Recite nam nešto više o samom bendu, kako je došlo do ideje o osnivanju istog i sl.
Vedad: Billy Andol se okupio prije nešto manje od dvije godine. Znali smo se od prije jer smo svi svirali po nekim bendovima i sretali smo se po svirkama i probama.

SUB: Nakon prvog singla Galileo dali ste pojašnjenje da se radi kritici lažnih autoriteta. Da li je cijeli pristup Billy Andola muzici zasnovan na angažiranom promišljanju nekih društvenih tema, ili se radilo o jedinstvenom izletu?
Vedad: Naš prvi album, pod nazivom “Johnny Album”, je prvenstveno priča o istraživanju sebe. U takvom jednom poduhvatu nemoguće je ne istražiti svoje poglede na društvo i autoritete koje ono nudi. Billy Andol je prvenstveno bend sa humanističkom porukom koji se protivi zatvaranju ljudi u komune. Mi biramo individualnost i teret koji ona nosi jer imamo neodoljivu potrebu za razmišljanjem koje nas jednostavno ispunjava.

SUB: U jednom intervjuu čuo sam da si rekao jednu jako zanimljivu stvar: “Misao je postala pravo jeftina kod nas.” Mislite li da se muzikom može nešto konkretno uraditi po tom pitanju, dati procesu razmišljanja neki novi elan, kod uspavane konformističke mase u okruženju u kojem živimo? Podići vrijednost misli?
Vedad: Naravno da može! Muzika, umjetnost uopšte, može da prevrne svijet naopačke! Pogledajte samo šta radi Holivud. Kroz kulturu i umjetnost se usmjeravaju ljudi. Čovjek nije isti nakon što pročita određene knjige, vidi određene filmove ili čuje određene pjesme.

SUB: Da se zadržimo još malo na Galileu, izdali ste i vrlo zanimljiv spot, usudio bih se reći jedan od originalnijih na bh. muzičkoj sceni unazad par godina. Kako je došlo do saradnje sa Ghislainom Avrillonom?
Vedad: Mi smo planirali snimiti neki spot i u potrazi za nekim eventualnim materijalom smo naletili na Ghislainov film. Odmah smo se zaljubili u likove i radnja nam je bila zaista zanimljiva. Pisali smo Ghislainu i on je tražio pjesmu i prevod. Sve mu se svidjelo i pristao je da napravimo jedan umjetnički projekat koji bi mogli da guramo zajedničkim snagama.

SUB: Zašto Galileo Galilej, otkud fascinacija i želja za tematskom obradom njegove ličnosti? Vjerovatno je ovo pitanje koje vam često postavljaju, ali ko vam je kriv što ste se odlučili za Galileja :) Imam dojam da je zanimljiva ideja iza toga.
Vedad: Zar nije priča o Galileu genijalna? Zar nije genijalno poučna i primjenjiva na čitavu planetu u bilo kojem vremenskom periodu? Priča o Galileu je priča o čovjeku uopšte. Čovjeku kojeg kroz ovaj svijet vuče znatiželja. Želja da sazna zašto je tu i gdje je to “tu” uopšte! Ispred njega staju grmalji zamagljenih mozgova i on se , budući da je samo čovjek, zaustavlja ali nastavlja da gleda sa istom strašću prema svom cilju. Galilea je potrebno pronaći u sebi.

SUB: Radite na prvom studijskom albumu, kad ga možemo očekivati? Jeste li se uspjeli dogovoriti sa nekim izdavačem ili razmišljate o nekom drugom načinu distribucije albuma?
Vedad: “Johnny Album” bi trebao biti gotov sredinom aprila. Traženje izdavača danas i nije neka pretjerano interesantna opcija. U skladu s tim, plan nam je ponuditi naš album na besplatan download putem naše web stranice.

SUB: Ovo pitam zbog evidentnog manjka kvalitetne, snažne izdavačke kuće koja bi podržala bendove kao što je Billy Andol u BiH. S druge strane imamo megalomanske projekte tipa “Rat Bendova” u kojem je kreativan autorski rad najminorniji faktor. Kako vi gledate na stanje bh. muzičkog indie/undergrounda u najširem smislu? Može li se zahvaljujući recimo Internetu i toj nekoj virtuelnoj promociji zaobići ovaj problem?
Vedad: Istina je da se danas više ljudi okreće zabavi nego umjetnosti. Razlozi za to su mnogobrojni. Umjetnost prije svega zahtjeva vrijeme a njega je sve manje. Internet je genijalna stvar koja ljudima štedi vrijeme i nudi izbor. Za razliku od drugih medija on nam omogućava da izaberemo u beskraju podataka tačno šta želimo gledati, slušati ili čitati. Dok na televiziji “idu” raznorazne gluposti mi možemo skoknuti do nekog muzeja ili pogledati kako Bitlsi sviraju na nekom krovu u Engleskoj. Internet je ujedno i najbolja izdavačka kuća. Najpoštenija zato što ne traži nikakav novac niti nas obavezuje za nešto i zato što stavlja u istu startnu poziciju bend iz nekog sela u Tajlandu i slikara iz Londona.

SUB: Članovi benda dolaze iz različitih pozadina, po pitanju bendova u kojima su svirali ili sviraju: Ofsajd, Corbansick, Soba 403 … je li taj žanrovski diverzitet ono što čini Billy-a karakterističnim, ili ste zanemarili uticaj navedenih bendova i odlučili kreirati potpuno nov zvuk?
Vedad: Mnogo je jednostavnije od toga. Billy Andol čini pet ljudi koji gaje iskrenu ljubav prema muzici. Mi se radujemo svakoj novoj kompoziciji, tekstu ili kolaboraciji kao djeca! Ne tražimo neki posebni zvuk samo želimo da sviramo i stvaramo i to nas usrećuje.

SUB: Nakon Galileja objavili ste i singl Iluzije, pjesma koja je, recimo, čvršćeg zvuka od Galileja. Kako komponirate, ko je zaslužan za tekstove, muziku, aranžmane? I još nešto: sudeći po ova dva singla, album će biti prilično raznovrstan. Možete li u okviru tih nekih žanrovskih odrednica smjestiti vaš bend, i koliko je to potrebno?
Vedad: Stvaramo zajedno kao bend! Luis Armstrong je rekao da ne postoji bluz, džez, rokenrol ili klasika. Postoji samo dobra i loša muzika.

SUB: Kakvi su budući planovi benda, šta možemo očekivati pored izdavanja albuma? Turneja, koncerti, skandali? Dajte nam nešto ekskluzivno :)
Vedad: Jedva čekamo da sviramo negdje! I da sviramo ponovo! Osim toga pripremamo dva nova spota i nekoliko novih pjesama.

SUB: Hvala vam na odvojenom vremenu za ovaj intervju, mi vam želimo sve najbolje u budućem radu i prepuštamo vam odjavne riječi.
Vedad: Hvala na lijepim željama! Billy sada mora na put. Doviđenja! ;)

Razgovor: Vedad Trbonja (Billy Andol) vs. Nedim Seferović (SUB)

Linkovi:
Billy Andol website
Billy Andol myspace

SUB: Jedan si od najpoznatijih jungle/dnb/dubstep DJ-eva i producenata u svijetu, ali da igramo na sigurno, reci nam nešto o sebi, svojoj pozadini? I zašto Aries?
Aries: Zovem se Aries, a to je ujedno i moj horoskopski znak. Bavim se produkcijom jungle muzike i DJingom, dolazim iz Birminghama (UK). Muzkom se bavim zadnjih dvadeset godina, od svoje trinaeste godine. Pravim reggae jungle, a kao DJ sam na turnejama širom svijeta sa svojom muzikom. Radio sam sa mnogo umjetnika i reggae pjevača, na raznim projektima. Iza sebe imam veliki broj izdanja tokom proteklih šest godina. Volim muziku!

SUB: Danas, kada si priznat i poznat kao umjetnik, šta je prvo što ti pada na pamet kada pomisliš na svoje početke?
Aries: Dobra muzika :)

SUB: Dolaziš iz Birminghama, a Britanija je poznata kao mjesto rođenja jungle-a. Možeš li povući neke paralele između devesetih i danas? Da li postoje razlike, u smislu pristupa, vibe-a, kulture? Gdje je jungle danas?
Aries: Partiji su danas u UK-u uglavnom u klubovima. Prije su to bili rave-ovi na svim mogućim mjestima. Scena je sada više pod kontrolom. Dešavaju se odlični studentski partiji u većim gradovima. Što se tiče Evrope i istočne Evrope, sviđaju mi se vaši partiji, imaju otprilike taj feeling kao partiji koji su se dešavali prije ovdje u UK-u. Bristol ima ogromnu party/klupsku scenu. Trenutno obožavam biti tamo. Sve u svemu, dobro vrijeme za jungle.

SUB: Radio si sa nekim velikim imenima tokom svih godina, koja ti je danas najdraža kolaboracija?
Aries: Teško pitanje, radio sam sa puno dobrih ljudi. Uživam u suradnji sa Chopstick Dubplate crew-om (Jacky Murda i Tuffist) u Barseloni, to je uvijek zabavno i uvijek se napravi dobra muzika. Marcus Visionary je remixovao par mojih traka, a trenutno ja radim remix jedne njegove za Liondub International label iz New Yorka. Stvarno uživam u remixiranju Marcusove muzike. U tijesnoj sam suradnji sa Friendly Fire iz Birminghama, to je naš lokalni reggae crew, surađivali smo sa nekim sjajnim pjevačima, a imamo i neke planove za budućnost.

SUB: Možeš li izdvojiti nekog vokalistu?
Aries: Odlični na nastupima su Pablo Rider, David Boomah i Demolition Man. Od nekih sa kojima sam radio izdvojio bih Sugar Minnota, Jah Masona, ponovo Pablo Rider, David Boomah, a to su samo neki :) Mislim ipak da mi je Top Cat omiljeni ragga jungle /reggae pjevač svih vremena.

SUB: Izdaješ svoju muziku na vinilu kao i u digitalnom obliku. Šta misliš o razlici među formatima, šta preferiraš?
Aries: Obožavam vinil! Nenadmašan je. CDovi su dobri, digitalna izdanja također. U stvari volim i mrzim sve formate. Šta je sa VHS videom, kasetama? :) Živio vinil!

SUB: Dakle, baviš se DJingom, produkcijom, zvučnim inžinjeringom, remixiranjem — gdje se osjećaš najugodnije?
Aries: Još jedno teško pitanje. Volim nastupe i Djing. Također volim i stvarati muziku u kojoj mogu drugi uživati. Pravljenje muzike i puštanje svoje vlastite muzike za publiku koja pleše je prelijep osjećaj, osjećaj koji obožavam i nadam se da ću nastaviti s tim dok god budem mogao.

SUB: Prema navodima na tvojoj stranici, tvoje zadnje izdanje je ‘Ala Bama’ za Roots Records iz 2009. godine, ali izdao si i Aries/Murda ‘Ganja Farmer / One Of The Days’ dvanaest inčni vinil za isti label, 2010. godine. Imaš li u planu neka nova izdanja, i kada možemo očekivati najavu 12″ izdanja za Pure Vibes?
Aries: Bilo je mnogo muzike nakon navedenog, moraću updateovati svoju biografiju na websiteu! Uhvatili ste me :) Uradio sam album sa Chopstick Dubplate-om, kao i 12″ izdanje sa Jacky Murda na mom labelu Roots. Također tu je i 12″ izdanje mog drugog projekta sa Friendly Fire, a pojavljujem se i na remixu albumu koji je nedavno izdao Lionfire na CD-u i digitalno. Nedavno je izišlo i jedno duplo 12″ izdanje sa jednom mojom trakom koje je završilo na top 5 ljestvici drum and bass izdanja na radijskoj emisiji BBC 1xtra. U pripremi su još neke stvari na RunTings ekipom iz Bristola na 12 inča, kao i jedno izdanje na kanadskom jungle labelu OnPoint, ta izdanja trebaju izaći narednih mjeseci.

SUB: Puno si putovao nastupajući u raznim dijelovima svijeta, SAD, Belgija, Balkan, Španija, Češka Republika i Švedska su samo neke od lokacija. Kakvi su tvoji doživljaji sa svih tih nastupa?
Aries: Sa svih mjesta na kojima sam bio nosim lijepe uspomene, sva imaju nešto specifično. Volim susretati se i upoznavati se sa ljudima u svim mjestima na kojima nastupam. Posljednji put kad sam bio na balkanu bilo je fantastično. Srbija, Bosna i Hercegovina i Hrvatska — tri nastupa u tri dana, vožnja od nastupa do nastupa. Svirao sam na rijeci u Beogradu, 2008. godine, na nekom brodu, to je također bilo cool. (Splavovi, a? op.ur)

SUB: Svjesni smo tvoje raznolikosti po pitanju stilova, ali kada bi morao izabrati omiljeni žanr, a ponuđeni su jungle, drum and bass i dubstep, šta bi izabrao?
Aries: JUNGLE! Uvijek … ali volim svu bass muziku.

SUB: U zadnje vrijeme ima dosta aktivnosti na balkanskoj dnb/jungle sceni. Koliko si upoznat sa radom bosanskih, srpskih ili hrvatskih dnb/jungle DJeva i producenata?
Aries: Rahmanee iz Beograda je moj dobar prijatelj, on je napravio dosta dobre muzike unazad nekoliko godina. Pratio sam i JUNGLiST-a iz Kingstoned ekipe iz Zagreba, koji također radi dobar jungle.

SUB: Uskoro nastupaš u Sarajevu (intervju je rađen 10.02., op.a), i zaista je lijepo vidjeti da neka velika imena dolaze i u naše krajeve. Kakva su tvoja očekivanja, i šta mi da očekujemo?
Aries: Sarajevo je nov grad za mene. Svirao sam u Tuzli 2009. godine i bilo je odlično. Biće super doći u jedan veliki grad i uhvatiti vibe. Spremio sam hrpu dubplate-a svojih pjesama i neke fine ragga/jungle klasike za sve vas!

SUB: Hvala ti na izdvojenom vremenu Aries, želimo ti sve najbolje u budućem radu. Imaš li neke završne riječi za čitaoce SUB magazina?
Aries: Big up! Looking forward to bringing some bass in the place!

Razgovor: Aries vs. Nedim Seferović (SUB)

Linkovi:
Aries @ Soundcloud
Aries Dubs website

Krenimo ispočetka! Bend je formiran 1993. Godine u vrijeme posljednje muzičke revolucije s Nirvanom i grunge pokretom, kako to je vrijeme bilo za tebe i bend?
Richard: Bilo je fantastično, bila su to vremena kada si mogao nazvati diskografsku kuću i tražiti pola miliona dolara za video spot i oni bi odgovorili, odlično i uz to pitali da li želite 600 – 700 000 dolara za turneju da vam bude udobno na cesti? Super su to vremena bila.

Danas je to drugačije?
Richard: Da, danas su ljudi odlučili da ne kupuju više muziku, izdavačke kuće nemaju sredstava za spotove i turneje kao nekad, postalo je veoma loše vrijeme za izdavanje muzike. Ali smo se navikli i radimo ono što najbolje znamo.

A turneje?
Richard: Završili smo Američku turenju, a u Europi smo na ljeto.

Svirat ćete na festivalima?
Richard: Da, radimo ćemo festivale ali na turneju ćemo s nekim veći bendom.

Nadam se da ću vas možda čuti na njemačkom Rock Am Ring festivalu?
Richard: Volim taj festival…

Htio sam ići prije nekoliko godina i nadam se da ću sljedeće godine definitivno.
Richard: Mi još ništa nismo bookirali, ali volimo Europu i svirati tamo. Filter je super bend jer u svakom pravcu idemo isto, sviranje uživo je najzbavnije uz jaku muziku.

Kada gledaš na albume koje ste do sada snimili, da li misliš da si nešto mogao bolje uraditi, što se tiče tekstova ili muzike?
Richard: Možda bi neke tekstove uradio drugačije, ali i dalje su dobri albumi. Pokazuju kakav sam bio kao osoba i koliko sam bio krhak i sve je to završilo u tekstovima. Bila su to vremena prije nego što sam se prijavio na rehabilitaciju, tako da ima dobrih kaotičnih trenutaka na albumu.

A posljednji album „A Trouble With An Angels“?
Richard: Ovo je moj najbolji album. Volim ovaj album, radio sam ga s Bobom Marletom  i stvorili smo odličan album. Sada je sve na promociji. Svi koji su ga poslušali oduševljeni su. I u Europi je dobro prošao. Na kanalu naše izdavačke kuće Nuclear Blast, imamo preko stotinu hiljada slušanja. Izdavačka kuća više forsira naše pjesme koje su više meanstream, što je okay, ali dobro prolazimo i kod njihove publike koja je više orijentisana prema metal muzici.

Znam da je rano za ovo pitanje ali zanima me da li ćemo moći čuti novi Filterov album uskoro?
Richard: Ne, nećemo raditi novi album jer je u ovaj investirano mnogo novca i potrebno je još promocije. Ako ne dostigne određeni nivo ne mogu jednostvno uraditi novi album

Da li imao priliku poslušati novi album Linkin Parka?
Richard: Nikad do sada nisam poslušao ni jedan njihov album.

Zašto?
Richard: Pa zar to nije očigledno?

Pitao sam te zbog sljedećeg, Linkin Park je drastično promijenio zvuk na novom album, da li misliš da bi bendovi trebali s vremena na vrijeme to uradili ili je previše rizično?
Richard: Pogledaj mene i moju karijeru. Zadnji album je posveta mojim prijateljima koji su poginuli u Iraku i totalno je drugačiji. Dobro je promjena. Pogledaj razliku između albuma „Short Bus“ i „Title Of Record“. Jedan je album s drum mašinama, ludim gitarama koje zvuče mehanički dok je drugi sa ”živim” bubnjevima, atmosferičan, dubokoumniji. Pjesma „Take A Picture“ je bila veliki hit i to je drugačiji stil. Dobra je promjena. Htio sam ove dvije ploče sastaviti i stvoriti novi zvuk za posljednji album „A Trouble With An Angels“.

Dolaziš iz umjetničke prodice. Da li si ikad razmišljao da radiš nešto drugo poput ekonomije ili politike?
Richard: Moj pogled na život je totalno drugačiji. Bio sam često na rehabilitaciji, pomogao sam mnogim ljudima koji su također na rehabilitaciji i uvijek pokušavam da pomažem ljudima i na tom nivou.

Moglo bi se reći da vaša muzika mijenja ljude?
Richard: Sa zadnjom turnejom odlučili smo se na drugačiji pristup publici. Pozivam ih da nakon koncerta ostanu s nama, da pričamo, dijelimo autograme. Volim moju publiku i shvatam da bez njih nema Filtera. Većina ljudi s kojima pričam kaže da im je moja muzika pomogla u mračim trenutcima u životu. Znam da samo pomogli ljudim u najtežim trenutcima, čak i kada su htjeli izvršiti samoubistvo. Vjerujem da je moja muzika uradila ono što treba, potpuno sam ispunjen. Pomogao sam ljudim i nastavljam im pomogati. Odgajam svoju djecu da budu ista takva jer vremena nisu nimalo dobrai dešavaju se grozne stvari. Da se malo više potrudimo ne bi bilo tako. Moramo se stalno podsjećati da je jedan svijet, kao što Bono kaže, moramo biti svi za jednog i drago mi je da i ja mogu malo utjecati na to.

Svirao si sa Trentom Raznorom iz bend Nine Inch Nails? Kakva su to vremena bila za tebe?
Richard: Iskreno, obojica smo bili mladi i ludi. Sada je objavio reizdanje albuma „Pretty Hate Machine“ i gledao sam spotove i pomislio sma kako je bilo zabavno. Koncerti su bili ludi. Mislim da bi se Trent i ja trebali ponovo početi družiti.

Posljednje riječi za bosansku publiku?
Richard: Volimo vas i želimo da poslušate našu muziku i posljednji album „A Trouble With An Angles“ i želimo da dođemo u Sarajevo i odsviramo koncert jer volimo muziku i volimo vas.

Za kraj, uživajte u spotu za pjesmu “Take A Picture”:

Za početak, reci mi nešto o forimiranju benda i kakav je za tebe bio prelaz između neafirmisanog do profesinalnog benda?
Damian:

Kako se osjećaš kada radiš novi album? Ima li pritiska?
Damian: Mislim da postoji unutarnji pritisak. Pravljenje muzike je kao alhemija. Počneš sa zvukom i osjetiš različite emocije. Rad može biti i frustrirajući jer danima na bubnjeve dodaješ akorde i na kraju dobiješ mix raznih osjećanja. To osjećam kada radim na novom albumu. Kao potraga za nekom posebnom magijom.

Imaš li taj isti osjećaj kada si na bini?
Damian: Ne baš. Koncerti uživo su jedna druga vrsta umjetnosti. Volim kada sviram, tu se više radi o direktonoj komunikaciji s publikom. Kada sviramo ne pokušavamo da stvaramo magiju nego da komuniciramo s publikom. Pokušavamo da svi razmišljau isto, kao kada magnet preneš preko komadića željeza. Da svi budu isto povezani.

Turneja je skoro pa gotova, imate li nekih planova za 2011.?
Damian: Pripremamo nove pjesme i bit će novih izdanja. Pripremamo saradnju sa jednom plesnom grupom iz New Yorka. Također planiramo da uradimo još spotova, jer volimo da ih snimamo a nadamo se i turneji.

12. godina je iza vas, da li ima nešto što nisi uradio u muzici a volio bi da uradiš?
Damian: Ima dosta toga ali nije kao da imam neki spisak šta želim da uradim. To je potjera za idejama. Uzbuđen sam kada je riječ o budućnosti, promjenama u muzici i kako se razvijamo. Općenito mislim da je sada dobro vrijeme za kreativne muzičare. Pojavom interneta imamo nove otvorene prostore. Nije više ako prije kada se sve zasnivalo na snimcima. Važni su i nastupi uživo, gledajući paradu u New Orleansu vidim kako je muzika jedno posebno iskusto. Nama su spotovi jedna posebna forma umjetnosti tako da se mi mnogo ne brinemo oko prodaje albuma.

Kakva je po tebi, razlika između europske i američke publike?
Damian: Najveća je razlika što pređemo 100 hiljada kilometara i dođemo u totalnu drugačiju kulturu. U Americi skoro je sve isto nije ako u Europi gdje je npr. u Briselu jedna kultura a u južnoj Italiji totalno durgačija. To je ono što mi se sviđa i svaki koncert je jednistven. Europljani drugačije razmuiju muziku. Mislim da kako im engleski nije maternji jezik, mnogo bolje osjećaju muziku. U Americi ljudi su više pod utjecajem većeg marketinga i MTVa pa osjećam da je kultura jeftina i osrednja a u Europi ljudi bolje razumiju muziku i bolje se s njom povezuju i time im ostaje duže u mislima.

Ima li neki europski band da voliš da poslušaš? Jesi li uopće čuo za neki ali da nije iz Velike Britanije?
Damian: Kada god odemo na turneju poslušam mnogo bandova i pokupim nekih utjecaja. Mada u zadnje vrijeme više slušam stariju muziku, blues i soul. Tako da trenutno ne slušam mnogo moderne muzike.

Kako vi kao bend komunicirate s publikom? Da li osjećaš da vas ljudi razumiju?
Damian: Komunikacije je različita kod svih izvođača. Kod nas je uvijek takva situacija da ono što hoćemo da kažemo nikada ne kažemo, igramo se sa sirovim zvucima sve dok ne dobijemo iskru za koju se možemo vezati.

Dobitnici ste mnogih nagrada, uključujući i Grammy, da li su vam nagrade važnije ili veliki broj fanova?
Damian: Naravno, i nagrade i veliki broj fanova nam puno znači jer nam to govori da idemo dalje i to je vrlo važno. Potraga za novim idejama je ono za što živim, dobijem neku ideju i pokušavaš da je realizuješ. Laska mi kada dobijem nagradu ali opet nagrada je samo komad metala, to je refleksija prošlosti, važna je budućnost.

Imaš li neku poruku za fanove u Bosni i Hercegovini?
Damian: Htio bi im se zahvaliti. Nevjerovatno mi je da živimo u takvom vremenu gdje možemo diretkno da se povežemo s ljudima koji su tako daleko. Nikada nismo svirali u Bosni i Hercegovini i voljeli bismo doći i to zato što imamo toliko fanova širom svijeta i zbog njih sve ovo radimo. I zato vam hvala.

Za kraj pogledajte odličan video za pjesmu “This Too Shall Pass (Rube Goldberg Machine version)”…

SUB: Dolazite iz Koprivnice, grada koji je poznavateljima punk-rock zvuka poznat po sada već kultnom bendu Overflow. Vjerovatno vam je dosadilo stalno povlačenje paralela sa ovim bendom, ali interesuje nas, vidite li se kao nasljednik Overflowa (ili Don’t-a) ili barem kao nastavljač koprivničke punk-rock tradicije?
Suho Grlo Nos: Nastavljači koprivničke punk-rock scene svakako jesmo, no ne mislimo baš da smo nasljednici Overflowa. Overflow je u naponu snage bio sad već davnih 90-ih godina prošlog stoljeća, a otada je prošlo mnogo vremena… Publika se ponešto promjenila, mjesta u kojima se održavaju koncerti ima sve manje, ljude ne zanimaju bandovi ovog tipa kao što su ih zanimali nekad… Sve u svemu, previše je vremena prošlo i previše se toga promijenilo od raspada Overflowa do našeg nastanka da bismo se mi mogli nazvati baš njihovim nasljednicima. Mi smo jednostavno bili isti oni klinci koji su željeli urlati svoje manifeste pred mikrofonom na pozornici nekog kluba misleći kako imamo nešto važno i pametno za reći i misleći kako možemo mijenjati stvari kao što su i oni to nekad bili. Dakle, da, koprivničku punk-rock scenu nastavljamo i zbog toga smo sretni i na neki način ponosni, no neke veće veze između nas i Overflowa (ili Don’ta) svakako nema.

SUB: Kakva je situacija u Koprivnici što se tiče bendova, dešavanja, općenito, kako ocjenjujete scenu i na širem području Hrvatske?
Suho Grlo Nos: Koprivnica je oduvijek poznata po svojoj sceni. Ne sjećamo se nekog razdoblja u kojem nije bilo scene, bandova, događanja, punk-rocka. Ovdje se stalno pojavljuju neki novi bandovi, neki novi klinci, neke nove ideje… U protekle 3 godine, Koprivnica je iznjedrila minimalno desetak bandova različitih žanrova koji i dalje aktivno sviraju, snimaju i kreiraju scenu. Kada bismo morali ocijeniti našu lokalnu scenu sa nekom širom scenom na području Hrvatske, svakako idemo ka tome da se možemo mjeriti s  kultnom Rijekom ili Zagrebom. Ipak, i dalje smo mali grad i još će morati proći neko vrijeme da naša scena bude naveliko i naširoko poznata u svim djelovima Hrvatske, pa i šire.

SUB: Izdali ste album pod nazivom “Gregor sam sa Suho Grlo Nos”, i dali ste ga na besplatan download. Šta vas je nagnalo na takvu odluku? Određeni recenzenti su se obrušili na DOP Records zbog ovog poteza.
Suho Grlo Nos: Glavna kočnica ka „tradicionalnom“ izdanju, kako to obično biva u Hrvatskoj, jesu pare… Niti su ih imali DOPovci, a još manje mi. Ali činjenica je da smo zakoračili u suvremeno i sasvim digitalizirano doba. Danas svi znaju što je računalo, što je mp3, što je internet, što je Facebook i kako sve to skupa koristiti. Glazba se odavno digitalizirala i infiltrirala u sfere interneta i downloadinga. Zato se nismo bojali album staviti na besplatan download, čak štoviše, to nam se činilo kao nešto prirodno i normalno u današnje vrijeme. Ne vjerujemo da bi izdavanjem materijalnih CDova postigli neki veći medijski feedback ili pak onaj publike. Isto tako sumnjamo da bi prodali neku veliku količinu CDova i na tome zaradili. Danas CD kupi jedan klinac, pretvori ga u mp3 i stavi na internet da ga skine ostalih 5 000 klinaca. Baš zbog toga je bolji potez bio napraviti službene stranice i neki službeni download. Na taj smo se način bolje približili svojoj, da je tako nazovemo, ”klijenteli”. Svima je mnogo lakše 4 puta kliknuti mišem i skinuti novi Suho Grlo Nos nego od novca za hranu u školi mjesec danas stavljati 5 kuna na stranu i onda otići u CD shop i kupiti CD. No samostalno smo napravili nakladu od 50 CDova, tako da svatko tko želi imati naš album „Gregor sam sa Suho Grlo Nos“ u materijalnom obliku može ga kupiti na našim koncertima.

SUB: Meni je nekako suština bitnija od oblika — fizičko posjedovanje nosača zvuka nije neophodno, iako poželjno, ali na kraju krajeva mp3 dopire do krajnjeg slušaoca, a to je valjda ta ideja i cilj. Moje skromno mišljenje. Da se vratimo na sam album: 12 brzih, originalnih, melodičnih stvari, ali sam nekako primjetio da lirike balansiraju između zajebancije i ozbiljnih tema. Mislite li da ćete protekom vremena prevagnuti na jednu ili drugu stranu?
Suho Grlo Nos: Teret pisanja tekstova u potpunosti leži na našem dragom Bruni, on je taj koji odlučuje o čemu će biti tekst, hoće li biti zajebantski ili ozbiljno nastrojen, ali naš Bruno je odrastao, a s tim su odrasli i njegovi tekstovi. Uvijek će tu biti zajebancije, samo će ona biti malo sofisticiranija, usudimo se reći čak i inteligentija. Tesktovi će uvijek balansirati između zajebancije i ozbiljnosti jer to ovisi o raspoloženju banda i raspoloženju samog autora, a normalno je da to raspoloženje varira. Publici je uvijek drago i lijepo čuti i vidjeti band koji se zajebava i čiji tekstovi ne zahtjevaju neku pretjeranu analizu i naprezanje u razumijevanju onoga što se htjelo reći, no poneki ozbiljan tekst s ozbiljnom tematikom neizbježan je… Dokle god tu ima nekog balansa, bit će i ozbiljnih i zajebantskih tekstova.

SUB: Kakav je feedback na album? Ne mislim na recenzije koje su dostupne na određenim portalima (recenzent će uvijek naći zamjerku, da ne bi ispalo kako nije čuo ništa bolje, haha :)) … nego na reakcije vaše ekipe, “običnih” ljudi s kojima ste u kontaktu?
Suho Grlo Nos: Feedback je odličan! Evo baš prije tjedan dana smo održali koncert u Koprivnici i 200 ljudi pjevalo je zajedno sa nama… Mi smo prezadovoljni! Naravno, uvijek postoje neke ljubomorne face, no to je zdravo…

SUB: Možete li otkriti ko je zapravio Zlobna Vila? Fiktivna ili stvarna osoba? (za one koji čitaju ovaj interview a još nisu downloadovati album, preporučujemo link na dnu teksta, kako bi bolje shvatili i pitanje i odgovor).
Suho Grlo Nos: Zlobna Vila stvarna je osoba. Samo što više nije C75, već D75… Evo slika kaže 1000 riječi…

SUB: Zaista govori, nego, promijenimo temu … Vaša muzika izlazi iz uskih punk okvira. Koji bendovi su imali presudan utjecaj na vaš zvuk?
Suho Grlo Nos: Uh… U našoj se glazbi svakako izmješalo dosta toga… Iako svi članovi banda nekako gravitiraju prema istom pravcu u glazbi i nekim zajedničkim uzorima, ipak smo različiti i svatko je unio nešto od onoga što je na njega utjecalo. Pixiesi, neizbježni Ramonesi, Fugazi, NoMeansNo, Thermals, Violent Femmes, Kyuss, Nirvana… zvuk svih tih bandova nekako se sintetizirao u zvuk SGNa, što je na kraju pridonijelo kreiranju našeg zvuka pa i samoj originalnosti u stvaranju pjesama.

SUB: Kako stojite sa koncertnim aktivnostima, imate li planove za neke turnejice, možda da nas posjetite negdje u BiH? I vezano za to, šta je potrebno da SGN nastupi, standardna pankerska putni-troškovi-cuga-klopa-spavanje varijanta ili tražite i dodatni honorar i sl.?
Suho Grlo Nos: Ova godina bila je dosta letargična… Uglavnom smo bili u Koprivnici ili Zagrebu. Ali neki koncerti su u dogovoru. Možda padne Novi Sad ili Ljubljana, i vrlo rado bismo zasvirali u BiHu!
Donedavno smo svirali za spavanje, putne, klopu i cugu, no upravo zbog nedostatka para za izdavanje CDa počeli smo tražiti dodatni honorar koji ne ide nama u džep, već u SGN fond (za snimanje, štampanje albuma, merch itd.). Tako da svaki oragnizator koncerta je svojevrsni sponzor za nadolazeći album.

SUB: Imate par zapaženih nastupa na nekim festivalima. Svirate li radije na festivalskim stejdževima ili preferirate male klupske svirke?
Suho Grlo Nos: Usudili bismo se reći da su male klupske svirke svojevrsni fetiš svakog banda… Mali klub uvijek je intimniji, publika je fizički bliže samom bandu, mnogo je lakše primiti i prenijeti energiju kako banda, tako i publike. Klubovi nemaju neke limite tajminga, rasporeda, nemaju neke granice u tome što se smije, a što ne, što je pretjerano i neprimjereno, a što nije. U klubu je sve dopušteno, samim time i ležernije, svirka je nekako iskonskija i iskrenija. Ipak, i festivalski stejdževi nose svoje čari. Sama veličina bine daje i bandu i publici neki grandiozniji feeling o samom nastupu i koncertu, obično se na takvim događanjima skupi hrpa ljudi, svirka je mnogo glasnija i brža nego u klubu, no nama su osobno festivali nekako plastični i konfekcijski… Uglavnom, mislim da ćemo se uvijek vraćati u male klubove.

SUB: Kakvi su planovi SGN za budućnost? Možemo li očekivati novi materijal u skorijoj budućnosti ili ćemo se morati strpiti još neko vrijeme dok Gregor cirkulira internetom?
Suho Grlo Nos: Iduće ljeto idemo snimati novi album. Jako smo uzbuđeni jer smo odlučili snimati kod kuće. Skupili smo ekipu koja se razumije i ima sve potrebne tehničke stvari za snimanje tako da ćemo se zatvoriti u neke gorice na 3 tjedna i snimiti bomba album!
I naravno, raditi sve popratne stvari.

SUB: Toliko za ovaj put, hvala vam na intervjuu i puno sreće u budućem radu. Ovaj prostor tradicionalno ostavljamo za poruku čitateljima, pozdrave, želje, mudre izjave … pa izvolite.
Suho Grlo Nos: Ma ništa, hvala Vama! And feel free to invite us to BiH… Uživajte! Pozdrav iz Koprivnice od SGNa… JEA!

Razgovor: Bruno Antić (Suho Grlo Nos) vs. Nedim Seferović (SUB)
Linkovi:
SGN website
SGN myspace
SGN facebook
SGN youtube

SUB: Koliko su Kuriri popularni u sub-krugovima ljudi u Srbiji i regionu?
Kuriri: S obzirom na to da tek sada stičemo značajniju medijsku pažnju (što nam jako prija), krugovi popularnosti koncentrično se šire.
Bend je jako cenjen na underground muzičkoj sceni Balkana, što nam pored nastupa u Srbiji omogućava i mnoštvo nastupa u inostranstvu.
Najvernije fanove stičemo uglavnom na svirkama, kada možemo uživo i najdirektnije predstaviti svoju muziku i pozitivan “vibe” koji ona nosi. To je ono najlepše u muzici — sinergija izvodjača i publike,  svesno doživljavanje jedne ideje i emocije u zajedničkom trenutku.

SUB: Zašto ste se odlučili za tekstove na engleskom jeziku i što to Kuriri tačno zamjeraju suvremenom društvu?
Kuriri: Muzika je sama po sebi (kao i ljubav) jedan univerzalni jezik. To što su tekstovi pesama na engleskom jeziku nam je za sad donelo više pozitivnih nego negativnih stvari. Tu mislim na svirke vani i na neograničavanje samo na prostore bivše SFRJ. To ne znači da u budućnosti nećemo ili ne želimo da napravimo pesmu na srpskom. Jednostavno, bili smo slobodni da se tako osećamo u momentima stvaralaštva — pomalo ostrvski.
Naši tekstovi su uglavnom ljubavni, slave ljubav kao vrhunsku emociju i govore o težnji ka ljubavi kao konačnom cilju ljudskog roda, a sve to pretočeno je u priče iz naših života. Nasuprot tome, u našem društvu postoji visoki stepen egocentričnosti i rušenja zajedničke univerzalne svesti, te zato neke pesme nose notu kriticizma, gde kroz sarkazam i ironiju pozivaju na bunt osvešćivanja.

SUB: Ko su vam muzički uzori?
Kuriri: Svi oni koji kroz svoju muziku iskreno iskazuju svoja osećanja. Takvi bendovi ne liče jedni na druge jer imaju svoju priču.
Mnogi stvaraoci su imali uticaja na svakoga od nas pojedinačno, ali hajde da pomenemo Radiohead, Muse, Depeche mode, Nine inch nails, Pink Floyd, Joy division, Faith no more, i mnoštvo drugih.

SUB: Na ovogodišnjem Jelen Demofestu u Banja Luci ste bili jedni od glavnih favorita od samog početka, te osvojili drugo mjesto — binsku opremu u vrijednosti do 6000 eura. Koliko ste (ne)zadovoljni i da li je binska oprema već stigla u Pirot?
Kuriri: Prezadovoljni smo Banja Lukom i Demofestom. Organizacija festivala je bila vrhunska, izuzetno profesionalna i ni u kom segmentu nije izdvajala uslove za popularne bendove kao što su bili Stereo MC’s i Fun lovin’ criminals od uslova u kojim su bili demo bendovi.
Svi zajedno smo spavali, ručali, svirali. Publika je bila divna, nepristrasna i pažljivo propratila sve izvođače.
Što se tiče nagrade, mi smo već odabrali šta ćemo kupiti i predali spiskove muzičkim kućama. Sa realizacijom nećemo imati problema.
Kupujemo bolje i profesionalnije instrumente, pa ćemo biti još kreativniji u stvaranju nove muzike.

SUB: Kada već spominjemo Demofest — prije njega ste već nastupali na gotovo cijelom Balkanu, a na nekim festivalima ste osvajali i nagrade publike ili bili superfinalisti. S kakvim ambicijama ste se prijavili na Jelen Demofest?
Kuriri: Na Demofest se nismo prijavili sa ambicijom nadmetanja, već sa idejom da ćemo ostvariti nova prijateljstva i saradnju sa mladim bendovima iz različitih delova bivše Jugoslavije, kao i priliku da nastupimo pred mnogobrojnom Banjalučkom publikom i da na trenutak skrenemo pažnju svih medija. Pored Demofesta, 2009. bili smo učesnici nacionalnog finala GBOB (Global battle of the bands Serbia), gde smo u prepunoj sali SKC-a u Beogradu osvojili nagradu publike. Takođe, bili smo i superfinalisti Demo masters-a Radija Beograd 202 za sezonu 2009/2010.
Na proleće 2010, bend je krenuo na balkansku turneju. Imali smo ukupno 19 koncerata od tad i to u Grčkoj, Turskoj, Rumuniji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Bugarskoj i 2 koncerta u Srbiji.
Ima tu još mnogo toga da se kaže, ali za sada je dovoljno …

SUB: Uskoro ulazite u studio, a u proljeće 2011. očekujete izdavanje albuma čime zvanično prestajete biti demobend. Kakvi su planovi Kurira nakon izdavanja albuma?
Kuriri: Ne bih da licitiram sa datumima, jer se do sada pokazalo da uvek stvari radimo sporije ali temeljnije. Imamo dovoljno pesama za album prvenac, ali verujem da će nova oprema malo promeniti zvuk benda. Sve u svemu — uskoro ulazimo u studio, a što se izdavaštva tiče, tu je sada stvar malo drugačija pa ćemo što pametnije i opreznije postupiti. Naravno, kada izađe album — idemo na turneju.

SUB: Do sada ste, kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, dva puta nastupali u Banja Luci, te jednom u Brčkom i Tuzli. Da li uskoro imate u planu posjetiti i Sarajevo ili neke od drugih gradova u BiH?
Kuriri: Divna iskustva nosimo iz Bosne. Jako ljubazni i prijateljski raspoloženi mladi ljudi su ostavili nešto u nama. Svuda gde smo svirali bilo je posebno. U Sarajevu nismo nikada nastupali, ali jedva čekamo. Mislim da nam neće biti potrebno mnogo vremena da se vratimo u BiH.

SUB: Hvala puno za predstavljanje SUB čitateljima. Želimo vam puno sreće u studiju, a za kraj ostavljamo te da u ime Kurira pošalješ poruku za sve SUB čitatelje.
Kuriri: To što vas u životu ispunjava, radite ga iz ljubavi i zadovoljstva i budite uporni u tome! Uspešni se dignu i padnu, uporni opstaju.

Ispitivačina: Kuriri (Nenad Antić) vs SUB (Amila Hrustić)
Za više informacija posjetite MySpace Kurira.

SUB: Kako pripremaš svoje setove i kakvu opremu koristiš na svojim nastupima?
DJ Riven: Obično ovisi o tome gdje sviram, ako su to dnb i dubstep headovi — onda će set biti ispunjen istim, a ako je publika „šarena“ onda set širim sa malo electra, fidgeta, glitcha. Mada, sve sam sigurniji da što više gradiš svoj set neovisno o tome gdje sviraš — ekipa će te bolje primiti, tako da u zadnje vrijeme dosta radim improvizacije po osjećaju koji dobijam od publike. Što se tiče opreme, „my weapon of choice“ su dva gramofona Technics 1210MK2, Allen Heath mixer, Serato, dvije ruke, i sluh :)

SUB: Šta je ono što ljudi u Sarajevu najviše žele čuti na partijima?
DJ Riven: Ja imam sreću da me uvijek „prati“ fleksibilna publika. Fleksibilna u smislu da im je bitan dobar kick, snare i kvalitetan bass. Mada, postoji par artista koji su shureshot tipa Chase & Status, Nero ili La Roux i bez njih ni jedna svirka ne prolazi.

SUB: Nastupao si na ovogodišnjem EXIT-u. Kakve su impresije, koliko si zadovoljan nastupom i publikom i da li si dobio nekakav feedback?
DJ Riven: EXIT je izuzetno iskustvo sam po sebi, a pogotovo za DJ-a. Malo je nezgodan termin bio jer u isto vrijeme su bila strašna imena na Dance Areni i HNS stageu, ali i ono publike što je bilo pružilo mi je dovoljno ljubavi, plus osjećaj da dočekaš zoru za tejblovima…to je neprocjenjivo.

SUB: Track bez koje tvoj set ne može proći?
DJ Riven: Huh, to bi definitivno bila edIT — More Lazers

SUB: Najbolji album koji si čuo u zadnjih nekoliko mjeseci?
DJ Riven: The Glitch Mob — Drink The Sea

SUB: Dva/četiri najreprezentativnija bosanskohercegovačka DJa?
DJ Riven: DJ Ahmaad — bez premca, Billain — više zbog svojih kvalitetnih izdanja

SUB: Na čemu trenutno radiš? Da li su ikakvi remixi na vidiku?
DJ Riven: Imam dosta projekata koje sam započeo u trenutku inspiracije, ali kako sam uvijek u svađi sa vremenom, tako odgađam završavanje. Zacrtao sam sebi kraj godine kao krajnji deadline za završetak bar 3 promo trake, pa vidjećemo.

SUB: Kakvi su planovi s Concrete Jungle-om? Da li ubrzo imate zakazane nove evente? Nešto “ekskluzivno” za SUB?
DJ Riven: Od septembra opet krećemo sa CJ serijalom. Još uvijek pregovaramo sa dosta novih imena koja će biti tu uz naše prijatelje koji nam uvijek dođu u goste, ali dok ne budemo imali definitivne potvrde ništa ne širimo. Jedino što možemo potvrditi u ovom trenutku je da će pored SoBe u igri biti još jedno mjesto koje će biti dom Concrete Jungle sezone broj 3. Svakako SUB će biti prvi koji će saznati čitavu priču !

SUB: Hvala za ovaj intervju. Za kraj želimo print screen trenutne iTunes playliste i ostavljamo ti prostor za završnu riječ, poruku SUB čitateljima (želje) i pozdrave ;)
DJ Riven: Evo ga, to se vrti zadnjih mjesec dana … (galerija).
Sve se svodi na to da vjerujete u ono što radite, ne pokušavajte se dodvoravati nikome i budite ono što jeste…tako će vas više poštovati. I da, nemojte nikad biti zadovoljni, zadovoljstvo je smrt progresu (uh kako zvučim ko neki loš motivacijski govornik :)
Budite dobri i kreativni.
Vaš Riven

Ispitivačina: DJ Riven vs SUB (Amila Hrustić)
Za više informacija posjetite DJ Riven Sound Cloud profil.

SUB: DJ Ahmaad a.k.a. A Skitzo, već je relativno renomirano ime na domaćoj i regionalnoj sceni, ali ipak za početak, možeš li se kratko predstaviti za čitaoce SUB magazina?
Ahmaad: I’m the man with master plan!

SUB: Od dečka koji se zezao sa “iskrinim” kasetofonom do jednog od najpriznatijih DJ-eva, kako je izgledao tvoj razvojni put do današnjeg statusa?
Ahmaad: Nekad je izgledalo nemoguće, i činilo se kao nesto nedokučivo, dok je danas to realnost.

SUB: Izgradio si nekonvencionalan stil i uspješno kombiniraš razne muzičke žanrove u svom radu, uključujući hiphop, drum and bass, jazz, breakbeat, broken beat — kako prevazići te neke žanrovske barijere u djingu, i postoji li neki muzički žanr koji bi opisao kao svoju osnovu?
Ahmaad: Kod mene je nekako hop bio baza ili osnova, mada ne mogu izdvojiti neki poseban muzički žanr, volim DOBRU muziku.

SUB: Nabroj nam par izvođača koji su utjecali na tebe u muzičkom smislu.
Ahmaad: Psychowsky, Sebastian, Bach.

SUB: Reci nam nešto o Truespin projektu? Ima li šanse da ponovo pokreneš emisiju, ili možda neki sličan projekat?
Ahmaad: Za sad ništa od truespin show-a, to neka ostane oldschool priča. Sad imam novi projekt što se tiče radio emisije, koja će biti emitovana na poznatom FRENCH KISS FM

SUB: S kim od domaćih / stranih djeva ili artista danas najbliže surađuješ?
Ahmaad: U zadnje vrijeme sam surađivao sa the Good Guys, Rasheed, Irie revolution, Borris (Short Pants Romance), Shpira, Illusion Art, Necone, Said 5, DJ Flip, Gogo Ba, Billain, Slo, DJ Borka, Ana Flavia, Mile Hund, DJ One again.

SUB: Postoji znatna razlika u onome što kao DJ radiš npr. na takmičenjima i u klubovima. Šta tebi lično predstavlja veće zadovoljstvo — kreativnost pri isključivo samo jugglingu, scratchanju i ostalim cakama, ili puštanje muzike u klupskom ambijentu. Ili kombinacija navedenog?
Ahmaad: Obadvije stvari su mi bitne, da zvuči tehnički dobro i da ljudi čuju dobru muziku i uživaju u tome.

SUB: Slično pitanje, pošto se baviš i produkcijom: preferiraš li produkciju ili djing?
Ahmaad: Volim obadvoje nekako podjednako, iako su različiti osjećaji dok praviš muziku i vrtiš negdje.

SUB: Šta misliš o sveopćem trendu digitalizacije? Hoće li doći vrijeme kada će nove tehnologije potpuno izbaciti iz upotrebe vinile?
Ahmaad: Već je danas vinil mrtav, nažalost dosta “record stores” su zatvoreni, i mp3 zauzima tržište.

SUB: Usput, šta koristiš trenutno od opreme na svojim nastupima?
Ahmaad: Koristim 2 Technicks Mk2 gramofona, Pioneer 800 mixer ili Rane TTM, laptop, Serato soundcard, Akai LPD.

SUB: Vjerovatno si DJ sa najviše inostranog iskustva u BiH: Sonar festival, Red Bull Music Academy, redovan si na Exit festivalu, vrtio si i u Sao Paulu, Parisu, Bratislavi, Amsterdamu … koji nastup je za tebe bio najbitniji? I kakve veze sada imaš sa RBMA?
Ahmaad: Teško pitanje, zato što mi je svaki nastup bitan, ali izdvojio bih nastup na Sonar festivalu u Barceloni, i prošlogodišnji na Happy Novi Sad stageu, Exit festival, kao i u legendarnom klubu D-Edge u Sao Paolu, Brazil. Trenutno nemam puno kontakta sa RBMA, osim što mi je jedan mixtape objavljen na RBMA radiju i moj single se zavrtio na RBMA radiju u Sao Paolu.

SUB: Također, surađivao si sa raznim autorima kao što su npr. Edo Maajka, Hain Teny, Basheskija, Sikter, Wikler Sky itd. Možeš li izdvojiti neku kolaboraciju koja ti je posevno draga?
Ahmaad: Sa svim tim ljudima mi je draga bila saradnja, ne mogu izdvojiti nikoga.

SUB: Šta bi preporučio mladim DJ-evima? Nešto kao besplatan savjet od A Skitzoa za nadolazeće talente, powered by SUB? :)
Ahmaad: Love what you do, and do what you love!

SUB: Kakvi su tvoji planovi za budućnost, gdje vidiš kao prvo sebe, a kao drugo bh. scenu u nadolazećim godinama?
Ahmaad: Vidim se u studiju, kako do 6 u jutro radim na svojim trakama, a BiH scenu u boljoj formi.

SUB: Hvala ti na vremenu za čitaoce SUB Magazina, želimo ti sve najbolje u budućem radu i da te jednog dana vidimo na tronu DMC-a. Prepuštam ti završne riječi.
Ahmaad: Nastavite slušati dobru muziku!

Razgovarali: DJ Ahmaad a.k.a A Skitzo vs. Nedim Seferović (SUB)

SUB: Koliko je plesna umjetnost u BiH i regionu zaživjela kao važna umjetnička forma izražavanja?
TANZELARIJA: Ako govorimo o ‘mainstream’ plesnoj umjetnosti, ona se kroz istoriju ravnopravno razvijala kao i sve druge vrste umjetnosti. Nakon klasičnog baleta je došao moderni ples, pa postmoderni, a zatim i savremeni ples. U balkanskom regionu plesna umjetnost je bitan dio kulturnih tokova, dok BiH po tom pitanju poprilično kaska. Međutim, primjetno je da ples postaje sve prisutniji i kod nas, te da umjetnički i kulturni krugovi počinju da uviđaju njegov značaj.

SUB: Ko su instruktori/ce suvremenog plesa u Tanzelariji?
TANZELARIJA: U BiH praktično nemamo visoko školovane plesače i koregorafe koji mogu podučavati savremeni ples na takvom profesionalnom nivou. Zahvaljujući NOMAD plesnoj akademiji, sada u BiH imamo tri plesačice koje su je završile i koje se i dalje bave performativnom umjetnošću prenoseći svoja iskustva i znanje na druge. Osim toga, za naše radionice i časove dovodimo razne umjetnike izvana. Neka od imena sa kojima smo sarađivali ili planiramo da sarađujemo u ovoj sezoni su Ambra Senatore, kompanija Pathosformel, Aleksandra Janeva Imfeld, Bojana Mladenović itd.

SUB: Tanzelarija u obliku različitih workshopa promovira energetske plesove koji stimuliraju pozitivno mišljenje i djelovanje, oslobađaju energiju, te razvijaju ekspresivnost i kreativnost. Reci nam nešto više o tome za koga su namijenjeni, gdje se i koliko često dešavaju?
TANZELARIJA: Da, osim programa za razvoj i promociju savremenog plesa ‘Danceplants’, Tanzelarija ima i program koji se zove ‘Dance for development’ gdje se ples prepoznaje kao neformalni način za samootkrivanje i samorazvoj. Radionice ovih vrsta plesova su namijenjene bukvalno svima jer za njih nije potrebno nikakvo plesno iskustvo, nikakvo predznanje, kondicija, godine i sl., apsolutno nema nikakvih preduslova osim želje da se krećemo, da osvijestimo i izbacimo tu kreativnu energiju iz sebe, te da se mijenjamo kako bismo imali kvalitetniji i ispunjeniji život. Radionice se odvijeju redovno, svakog mjeseca, nekad i više puta, pod nazivom Dance Synergy, ples 5 Ritmova itd. Takođe u okviru programa za djecu ‘Papričice u pokretu’ radimo nešto slično — kroz kreativne radionice pokreta pokušavamo probuditi kod djece svijest o tijelu, ohrabriti ih da ga koriste na najrazličitije načine, da znaju kako pasti, kako skočiti, kako isplesati čudesni dječiji svijet mašte.

SUB: Koliki je odaziv na ovakve workshope i šta polaznici najčešće očekuju od njih?
TANZELARIJA: Odaziv nije prevelik pošto su ovakve radionice i plesne tehnike još uvijek poprilično nepoznate i strane u našem društvu, mada već postoji standardna ekipa koja ih redovno pohađa. Očekivanja su generalno vrlo realna pošto se osoba koja se odluči provesti najmanje 3 sata (a često i više) na ovakvoj radionici, sigurno dobro raspitala o čemu se radi.

SUB: Kako nastaju vaše plesne koreografije, uz kakvu muziku i  kako radite kostimografije za svoje nastupe?
TANZELARIJA: Koreografije su vlastiti izražaj umjetnika-koreografa koji nastaje po inspiraciji na neku aktuelnu socijalnu ili intimnu tematiku i obično je to zajednički rad koreografa i plesača, gdje se njihovo unutrašnje promišljanje i proživljavanje prenosi na scenu, u pokret i prostor. Muzika i kostimografija su tu da inspirišu i pomognu prenošenje umjetničke poruke, tako da sve to zajedno pravi jedan zaseban svijet u koji gledatelj ‘nedužno’ uranja prisustvujući predstavi.

SUB: Na kakvim eventima najčešće nastupate?
TANZELARIJA: Najčešće nastupamo plešući sa vatrom obzirom da je to najinteresantniji vid plesa sa kojim se bavimo. Nastupamo na različitim godišnjicma, cermonijama otvaranja i sl. kada je potrebno doprinijeti svečanosti i veličanstvenosti ugođaja i doživljaja.

SUB: Tanzelarija je publici u BiH, između ostalog, poznata sa svojim nastupima plesa sa vatrom u kojem kombinira vatru i pirotehniku s elementima plesa i teatra. Gdje održavate takve performanse i za sve zainteresirane čitatelje ukratko nam objasni šta je potrebno jednom početniku za Fire dance?
TANZELARIJA: Početniku u plesu sa vatrom je potrebna samo volja i želja da se tim bavi, a sve ostalo se nauči i to puno brže i lakše nego što se to obično misli. Takođe prednost je i dobar instruktor, mada postoje jako dobri plesači koji su sami učili i savladali tehnike plesa sa različitim rekvizitima.

SUB: Koliko često vam se desi zapaljena kosa, majica, opekotina ili bilo kakva druga nezgoda?
TANZELARIJA: Nezgode su načelno vrlo, vrlo rijetke jer plesači usavršavaju pokrete sa ugašenim rekvizitima prije nego što krenu plesati sa vatrom. Postoje rekviziti koji su opasniji od drugih, koji nose više vatre, tako da je i mogućnost nezgode veća, ali je dobra priprema i fokus prilikom plesa uveliko smanjuju i čak u potpunosti otklanjaju.

SUB: Za kraj, poruka iz Tanzelarije za čitatelje SUB magazina:
TANZELARIJA: Iskoristila bih moto pod kojim svake godine proslavljamo svjetski dan plesa, 29.4., ‘Go out and dance!’ ili ‘Izađi i pleši!’ – ples je univerzalni jezik koji prevazilazi sve razlike među ljudima i budi pozitivnu energiju koja se nalazi u svakome od nas. Bez obizra o kojoj vrsti plesa se radi, samo – izađi pleši!

Ispitivačina: Tanzelarija vs SUB (Amila Hrustić)
Za više informacija posjetite Tanzelarija web.

SUB: Koliko članova trenutno broji vaš kolektiv i na koji način ih birate?
TRIP TO ZION: Brojčano nas trenutno ima šest, te se nadamo da će se članstvo proširiti sukladno sa obujmom posla koji nam se sam po sebi iz dana u dan nameće. Zapravo nemamo nikakvih posebnih kriterije, uvijek smo otvoreni za sve oblike suradnje. Naši kontakti su dostupni na svim mogućim društvenim mrežama, svi koji se osjećaju da bi mogli pridonijeti kreativnom stvaralaštvu Trip To Ziona, slobodno nas mogu kontaktirati i pridružiti nam se.

SUB: Na koje nastupe je Trip To Zion naročito ponosan?
TRIP TO ZION: Zapravo skoro svaki nastup ili projekt za nas bude nekako poseban ali ako moramo nešto izdvojiti to je CroReggae Trip event jer se oko tog koncerta gdje su nastupali samo domaći izvođači ( ST!llness, Antenat, Radikal Dub Kolektiv i Bass Culture) stvorila luda atmosfera u gradu, kakva se dugo nije osjetila na zagrebačkoj reggae sceni. Kad se sjetimo punog Skuca, i dan danas se naježimo, ali ih ima još nekoliko koje bih voljeli izdvojiti. Neki od koncerata u vlastitoj organizaciji kao što su Ez3kiel, Dubioza Kolektiv, potom što se tiče nastupa kao DJ-i ili VJ-i definitivno su to ljetnim festivali kao što su Seasplash Festival u Puli, Outlook Festival 2009. na Zrču, te In Music 2009. na Jarunu, a što se tiče projekata tu je rad na spotu grupe Elemental „U mojoj glavi”.

Jedan od novijih projekata je radijska emisija ZION RADIO koju smo pokrenuli sa Lar PLUR Larom i Reggae.hr portalom. Emisija je informativno– zabavnog tipa koja se emitira na Radio Studentu (100,5 MHz ili live streaming: www.radiostudent.fpzg.hr) svaki ponedjeljak od 16– 18 sati.

SUB: Kakvi su vaši dojmovi o sub sceni u Hrvatskoj?
TRIP TO ZION: Naši dojmovi o sceni su podijeljeni, ima dana kada mislimo da smo svi ujedinjeni i da pripomažemo jedni drugima, potom se ispostavi drugačije, no da nema toga vjerovatno ne bi bilo zanimljivo, sve je to za ljude! Uvijek smo otvoreni za suradnju sa našim dragim kolegama,treba samo radit, radit i radit… Da bi možda nekim klincima ostavili bolje sutra i bolju scenu.

SUB: Da li publika u Bosni i Hercegovini može uskoro očekivati vaš  nastup?
TRIP TO ZION: Naravno da bi voljeli nastupiti u BiH, vidimo da scena kod vas naočigled raste i to nam se sviđa. Jer imate kvalitetne soundove poput Baga Sounda, projekte poput FM JM-a, MC-e poput Frenkija i Ede, bendove poput Dubioze Kolektiva, vaša scena definitivno ima potencijala, no pretpostavljamo da imamo slične boljke primjerice financijske prirode i nerazumijevanje za tu vrstu kulture. Zapravo naš nastup ovisi o promotorima iz BiH-a, čim nas neko zovne mi ćemo se rado odazvati.

SUB: Kakvi su planovi za ljeto? Neka ekskluzivna najava za SUB magazin?
TRIP TO ZION: Hehehe, ljeto zasada će nam obilježiti festivali – sad imamo potvrđeno Seasplash festival koji se već tradicionalno već osam godina održava treći vikend u mjesecu srpnju u Puli (www.seasplash.net), te se spremamo za ovogodišnji Outlook festival (www.outlook.com). Vjerovatno će biti još toga, budemo vas obavijestili, budite bez brige ;)

SUB: Poruka za čitatelje SUB magazina?
TRIP TO ZION: Čitajte i dalje SUB Magazin, sve vas voli Trip To Zion iz Zagreba!! Doći ćemo kad tad uzdrmati vaše glavice i guzice!!

Ispitivačina: Trip To Zion vs SUB (Amila Hrustić)
Za više informacija posjetite Trip To Zion My space profil.

Vedran Hamzić a.k.a. DJ Wedran, rođen 1983. u Sarajevu, prvi put se susreće sa psychedelic trance-om 1997. godine. Upoznavanje sa ovim ogrankom elektronske muzike i deep tranceom uslijedilo je putem uticaja evropskih underground artista i prijatelja koji se u to doba vraćaju u poslijeratno Sarajevo, donoseći sa sobom dašak evropske elektronske scene i dešavanja. Odmah nakon toga, DJ Wedran počinje da učestvuje u raznim projektima koji su za cilj imali promociju elektronske muzike.

Od 1999. godine počinje da se bavi DJingom i tako postaje prvi aktivni psy trance DJ u Sarajevu. U toku 2000. godine formiranjem alternativnog Radija 3, Wedran dobija priliku da svoju ljubav prema psy trance-u podijeli sa slušaocima diljem Kantona Sarajevo putem emisije koja je dobila naziv „Triptonight“. Pored toga što je postao prvi aktivni promotor psychedelic trance zvuka u BiH, Wedran postaje i autor prve radio emisije na prostorima BiH koja se bavi promocijom ovog zvuka. „Triptonight“ radio sho postepeno osvaja publiku i utiče na povećanje interesa za psychedelic trance među poklonicima elektronske muzike.U međuvremenu se formira Novi Radio 202, trideset godina poznat kao urbani omladinski medij, na čije se talase prebacuje i Wedranova „Triptonight” radio emisija koja nastavlja sa promocijom psy trance zvuka. Emisija se emituje i dan danas sa istim ciljem kao i prije devet godina, i konstantno stiče nove poklonike. DJ Wedran svih ovih godina djeluje kao organizator i suorganizator brojnih partyja, te intenzivno razvija svoje DJ vještine. U protekle četiri godine Wedran je svoju kvalitetu potvrdio nastupajući sa zvijezdama elektronske muzike kao što su: Cristian Varela, Terry Francis, John Acquaviva, DJ Sultan, Funk D’Void, Darren Price (Underworld), Scarlett Etienne, Marco Bailey, Tiesto, Freemasons, itd. I uvijek ostao vjeran svojim psihodeličnim korijenima, i dalje aktivno promovirajući različite psychedelic i progressive trance oblike. Od 1997. godine do danas cilj je ostao isti: promocija i jačanje istinske psychedelic trance kulture u Sarajevu i BiH.

SUB: Zašto “psihodelija”?
DJ WEDRAN: Vjerovatno zato što volim muziku koja ima jak uticaj na um i svijest :) U mom slučaju naravno nije riječ samo o muzici, kompletna psychedelic kultura je uvijek bila nešto u čemu sam se pronalazio.

SUB: Najdraži DJ-i i producenti? Koji muzički stilovi te prate kroz karijeru?
DJ WEDRAN: Uvijek sam radio razne oblike psychedelic trance-a kao i sada, od prelijepog psyambienta i downtempa, do progressive-a i brzih psy trance oblika, i sve ove godine sam aktivno pratio većinu novih izdanja u psy sceni, kako moja muzika ne bi bila jednolična ili zastarjela. Vjerovatno bač zbog velikog broja podstilova u psychedelic muzici i jako velikog broja kvalitetnih izdanja koje konstatno pronalazim, nisam nikada ni osjetio potrebu da možda zbog nekih komercijalnih razloga pređem na neki drugi stil :) Što se tiče najdražih producenata u psy trance muzici, moglo bi se reći da je to kompletna Twisted Records ekipa.

SUB: Da li pripremaš setove ili dođeš i puštaš šta ti padne na pamet?
DJ WEDRAN: Puštam šta mi padne na pamet, naravno trudim se da se stilski donekle prilagodim DJ-u prije mene, iako nisam baš neki pobornik prilagođavanja :) Tako da ako nešto pripremam to je npr selekcija psy progressive izdanja ako sviram nakon nekog house DJ-a, ili psy tech izdanja nakon techno dj-a… A nikada nisam pripremao setove kako to mnogi drugi rade, jer mi se puštanje takvih setova čini beskrajno dosadnim :)

SUB: Vinili ili CD-ovi?
DJ WEDRAN: CD-ovi, vinili su ipak prošlost, htio to neko prihvatiti ili ne… Inače jako dosta prelijepog psy trance se ni u doba vinila nije izdavalo na pločama, tako da su i tada moj izbor bili cd-ovi.

SUB: Koji party/muzički događaj na kojem si prisustvovao ili nastupao pamtiš kao najbolji do sada?
DJ WEDRAN: Hm.. od svih velikih partija na kojima sam nastupao sa “DJ zvijezdama” tipa Tiesta u Skenderiji, ili mnogih DJ-eva u Domu mladih, su mi puno draži ostali “The Gathering” partiji koje smo organizovali na Baricama pored Sar, jer je to bilo nešto najbliže pravoj atmosferi psytrance festivala što smo uradili u BiH. Prije svega mislim na party na Baricama 2006. i ovaj zadnji 2009. godine. A što se tiče “DJ zvijezda”, možda nastup s Cristianom Varelom u Domu mladih, 2008. godine..

SUB: Koja je dobra, a koja loša strana toga što si DJ?
DJ WEDRAN: Ne znam da li u BiH uopšte ima smisla govoriti o postojanju profesije DJ-a, ne vjerujem da ima neko ko živi od toga, pogotovo ako radi ono što voli, tako da ni ja ni blizu ne živim od DJ-inga :) Inače, ja DJ-a vidim kao jednu vrstu modernog shamana koji bi trebalo da ljudima ispred sebe prenese dio svoje pozitivne energije i potakne njihovu svijest ka napretku :) Ako vidim da mi to uspijeva, sretan sam i to je ta dobra strana… :) Loša strana je umor, koji je obično više posljedica organizacije partija nego DJ-inga…

SUB: Da nisi DJ, čime bi se bavio?
DJ WEDRAN: Profesionalno se bavim video produkcijom, web designeom, još velikim brojem meni zanimljivih stvari vezanih za informatiku, osim toga sviram i gitaru. Da nisam DJ vjerovatno bih se malo više nego sada posvetio toj gitari :)

SUB: Ko su po tvom mišljenu mlade DJ nade u Bosni i Hercegovini ili regionu?
DJ WEDRAN: Ne znam… ali bih bar što se tiče moje psihodelije istakao Arronaxa, mladog BH psytrance producenta.

SUB: Trenutno si jedan od resident DJeva u sarajevskom Domu mladih. Na kakvim projektima radiš?
DJ WEDRAN: Pa trenutno radimo na organizaciji redovnih programa četvrtkom, nekih partija i festivala u budućnosti (prvi su Space DJz u Domu mladih 15. maja) i aktiviranju jednog jako dobrog novog prostora u maloj sali Doma — “Experimentalne scene”.

SUB: Kako vidiš DJ Wedrana za deset godina?
DJ WEDRAN: Hm, vidim se na plažama i u šumama Goe.….. :) Inače, od planova za budućnost nadam se da ću uskoro ostvariti ono sto želim da radim u produkciji muzike, neki spoj moje gitare, bluza i naravno psihodelije :)

Ispitivačina: DJ Wedran vs SUB (Amila Hrustić)
Za više informacija posjetite DJ Wedran My space profil.
Video snimci: DJ Wedran on YouTube