Američka samouka slikarka Katherine Blackwell veći dio svog rada posvetila je ljudskom tijelu i povezanošću ljudi međusobno, kako fizički, tako i spiritualno. Njeni uljani radovi koncetrišu se na “topljenje” ljudskih tijela jedne u druge, te povezivanje ljudskih umova slično embrionalnim povezivanjem majke i djeteta. Bitno je istaknuti da je ova umjetnica  samouka, bez ikakvog formalnog obrazovanja u oblasti umjetnosti, posebno u oblasti tehničke izvede umjetnosti, te su time njene slike jos vrijednije – njen rad je zasnovan čisto na valstitom iskustvu slikanja. Slike su nadrealne, monohromatske, često u boji kože, rastezljive, opipljive…  Svojim radom ova mlada umjetnica želi da istakne međusobnu povezanost svih ljudi na jednom višem, egzistencionalnom nivou, koji je često zanemaren.

Katherine Blackwell personalni online portfolio.

Jarek Kubicki DeviantArt profil.

Sve je uredu sa vašim televizorom. Ne pokušavajte da popravite sliku. Mi sada kontrolišemo prenos.Ukoliko želimo da se čuje jače, pojačaćemo zvuk. Ukoliko želimo da bude slabije smanjićemo ga do šaptanja.. Mi ćemo kontrolisati horizontalu. Mi ćemo kontrolisati vertikalu. Možemo prevrnuti sliku. Možemo je fokusirati i zamutiti, ili je zaoštriti do kristalne čistoće. U narednih sat vremena, sedite mirno i mi ćemo kontrolisati sve što vidite i čujete. Upravo ćete učestvovati u velikoj avanturi. Upravo ćete videti veliku misteriju koja dopire od dubine ljudskog uma do… granica mogućeg.

Tako je naime 1963. godine počela sa emitovanjem prva epizoda kultne serije “Na granici mogućeg”. Naravno naš članak, vezan uz deset AV poklona posjetiteljima, nema veze sa istoimenom serijom, ali nam se ovaj maratonski uvod učinio prilično zgodnim i prikladnim za ovu priliku, a nije zgoreg ni da ponekad podsjetimo ovakvih filmskih naslova. Ipak, ostavimo kultove sa strane i vratimo se u sadašnjost. Obzirom da je početak sedmice, većini mrzak magloviti ponedjeljak, nadamo se da ćemo vam uspjeti ukrasiti dan ili pak sedmicu sa pet sviježih muzičkih spotova te pet art animacija koje vam preporučujemo kao raznobojnu dozu razbibrige i relaksacije.

U ovom uvodu nećemo opisivati sadržaj niti isticati favorite, jer se radi o prilično raznovrsnim stilovima, kako zvuka tako i videa, što znači da ste u potpunosti prepušteni Sub kanalu i mašti umjetnika. Naravno, pored deset noviteta tu je i preko 220 dosadašnjih videa koje Sub redovno probira sa vas. Stoga posjetite Sub Vimeo kanal (za one lijene +10 lista nalazi se u produžetku), prionite svom naslonjaču i uživajte!

Zvuk

Animacija

Crnogorski slikar Željko Đurović  svoj kompletan opus posvetio je mitološkim morskim bićima, koje je, uz puno živih boja pretočio u nevjerovatna umjetnička djela. Inspiracija za ovakva djela je bilo provođenje skoro cijelog života uz more, polugole ljude i dobro vino. Đurovićev svijet je na granici između vode i kopna, tamo gdje je sve počela, onaj mitološko prapočetak. Kolorit njegovih slika je zaista iznvaredan, te podsjeća na koraljne grebene, samo još intenzivnije, prožeto nevjerovatnim emocijama i povezanošću sa morem. Njegove slike spajaju tamne morske dubine sa kosmičkim požarom, ledene oluje i toplotu plaže. Njegov najčešći subjekat je zapravo žena, okružena prirodom, u svom najljepšem i najjednostavnijem izdanju. Naime, ovaj umjetnik je dosta inspirisan svojim prvim iskustvima sa ženama, tako da slavi upravo ženu kroz svoj kompletan opus. Zanimljiv je također odabir flore i faune kroz njegove radove, gdje susrećemo borove i rogove domaćih životinja, uspješno ukomponovane u magični podmorski prostor.

Željko Đurović personalni online portfolio.

Skulpture umjetnice Kate MacDowell svojom su originalnošću i bizarnošću za kratak vremenski period osvojile publiku širom svijeta. Riječ je o ručno rađenim porculanskim skultpurama specifične tematike – destruktivnog odnosa čovjeka i prirode, njihovo međusobno prožimanje, ovisnost i krajnja devastacija. MacDowell je materijal za svoje skulpture svjesno odabrala, porculan ne samo da je izdvaja od mnogih drugih skulptora, već i daje skuplturama određenu dozu nježnosti i fragilnosti. Porculan takođe daje savršene spojeve nespojivog – ljudskog skeleta i mrtvog tijela životinje i određenih dijelova ljudskog tijela i flore i faune. U pojedine skulpture ugrađeni su različiti izvori svjetlosti, odnosno lampe, koje tanjim porculanskim skulpturama, npr. Skulpturama pluća daju poseban šarm, te djeluju kao signalizacija  i upozorenje na kilmatske promjene. Ukratko opisano, njene skulpture su čovjek u životinji i biljci, kao i biljka i životinja u čovjeku.  Njeni radovi su estetski i kompoziciono veoma uspješni, no iza svakog lijepg i morbidno slatkog rada krije se duboka poruka čovječanstvu, odnosno utiče na buđenje svijesti o čovjekovoj okolini i uticaj na istu. Svojim radom ova umjetnica dokazuje neraskidibvu vezu čovjeka i prirode, te ističe značaj čovjeka i njegovo neprikosnoveno značajno mjesto u prirodi. Vizuelno impresivne skulpture, bez sumnje, ostavljaju snažan utisak na svakoga.

Kate MacDowell personalni online portfolio.

Rijetko se pojavljuje samouki umjetnik sa ovako nevjerovatno dubokim i značajnim djelima. Riječ je o Jeff Christensenu iz Seattle-a, koji svojim radom prikazuje najtamnije i najbizarnije jade društva u kakvom živi. Njegova inspiracija će mnogima biti itekako jasna – zemlja u kojoj živi, moć i predrasude. Nadrealne i bizarne slike mitoloških bića nakon detaljnijeg gledanja otkrivaju ljude, u njihovoj najsirovijoj i najgoroj mogućoj varijanti. S obzirom da umjetnik naglašava da je dosta slika nastalo na osnovu vlastitih iskustava, može se reći da njegove slike predstavljaju najprljavije poslove odrađene iza leđa običnog američkog građanina. Razaranje, proždiranje, vukovi, smola, prašina, vrane, kornjače, vatra i dim su sve metaforični prikazi najmračnijih ljudskih osobina. Jeff je nevjerovatno inspirisan Dalijevim slikama i to ćete vjerovatno vrlo lako uočiti ako primijetite izdužene tanke noge, rastapanje i postavljanje subjekata u jednu veliku pustinjsku prazninu. Karakteristično ovdje za Christensena je tamna paleta, skoro prljava, koja svim njegovim slikama daje neki osjećaj postratne atmosfere. Svojim radovima on ironički prikazuje američku kulturu i tradiciju kao agresivnu, nasilničku i n a kraju krajeva, jadnu, te pokušava da istakne određenu dozu besmislenosti u većini stvari koje ljudi shvataju kao problematične ili pak, vrijedne zalaganja i truda. I na kraju, nekolicina njegovih slika mogu se okarakterisati kao autoportreti – umjetnik lišen slobode u “slobodnoj” zemlji.

Jeff Christensen Deviant art profil.

Studirajući glumu, a onda i fotografiju, ovaj se mladi armenski umjetnik pozabavio tematikom pokreta i plesa, ubacujući tradicionalnu nošnju u kompoziciju svojih fotografija. Njegov rad protkan je ženstvenim pokretima kako ženskih, tako i muških modela, prateći muziku, klasičnu i tradicionalnu. Ali, da bi se otklonio od mainstream studija pokreta, Galystan se trudi da svojim fotografijama da novu dimenziju, kako izduženim, gotovo vanzemaljskim proporcijama, tako i spretno iskorištenim blurom. Tako veći dio njegovih fotografija podsjeća na uljane ili akrilne slike, dok ostale imaju i primjese strašnog ili morbidnog.  Koristeći se tako i ljudskom figurom i draperijom podjednako uspješno, ovaj armenski umjetnik pokušava da stvori veze između svoje dvije profesije i dvije velike ljubavi – između glume i fotografije. Tu se upliću ne samo pokret, već i svjetlo, muzika, ritam …

David Galstyan Behance portfolio.

Nakon završenog studija grafičkog dizajna, Robby Cavanaugh osjetio je potrebu da svoje ideje izrazi na adekvatan način. Dugo se, kako kaže, osjećao okovanim tokom studiranja u sprovođenju svojih ideja, te ga je teret studiranja spoticao u poptunoj ekspresiji. No, nakon završetka studija, Cavanaugh je našao i vrijeme i prostor i slobodu za rad, koji već neko vrijeme oduševljava publiku širom svijeta. Osim kreativne slobode, njegov trenutačni rad je također veliki napredak za samog umjetnika u izvedbi fotografija. Napredak je očigledan, a feedback ne zaostaje. Cavanaugh je dugo vremena pokušavao da pronađe autentičan način predstavljanja stvari koje ga muče, a novim poglavljem u svom umjetničkom radu smatra da je upravo pronašao magičnu formulu. Fotografije su urađene uz veoma mali udio fotomanipulacije, jer se umjetnik trudi sve da uradi pomoću props. Post processing je veoma kvalitetan, te uz već navedenui minimalnu fotomanipulaciju, fotografije se čine još nevjerovatnije i čudesnije. Mračnu stranu svoje podsvijesti Cavanaugh pokušava što autentičnije da iskaže, te mnogi ostaju u nevjerici o autentičnosti fotografija. Koje god da je vaše mišljenje, ipak se “Robby” izdvaja iz mase i cilja na jednu bogatu i kvalitetnu karijeru.

Robby Cavanaugh personalni online portfolio.

Jedna od stvari koja nas najviše raduje je kada pronađemo super umjetnike iz BiH ili regiona o kojima prije nismo čitali. Marko Zubak (Zagreb/Rovinj) je naše novo otkriće koje možemo opisati sa (najmanje) 7 tagova: papirne igračke, skejt, skulpture, slike, grafički dizajn, umjetnički epoksi podovi, video. Ukratko, Marko je studij slikarstva započeo na Akademiji likovnih umjetnosti u Bologni i nakon treće godine otišao na studij u Barcelonu i tu postao diplomirani umjetnik. Tokom studija u Španjolskoj 6 godina je živio od svojih slika, platio studij, kupio auto i putovao od umjetnosti. Otkako se vratio u Hrvatsku, tačnije prije tri godine, živi na relaciji Rovinj — Zagreb. U Rovinju ima malu galeriju u kojoj radi zajedno s mamom slikaricom, dok u Zagrebu ima kućni atelje. Bavi se raznim vrstama umjetnosti i kaže da mu je u svemu najbitnija ideja, a manje bitna tehnika izvedbe. Tako, kada želi pobjeći od oblikovanja rukama — uzima kompjuter i obratno, te eksperimentira s različitim materijalima i medijima. Kaže da mu s takvim radom ni jedan pristup nije najdraži, ali mu ni jedan ne može dosaditi jer ih dovoljno dinamično mijenja.

Jedan od njegovih najuspješnijih i najzanimljivijih projekata je projekt papirnih igrački pod nazivom Yebomaycu. Prva igračka koju je napravio od papira je bila majica, međutim ideja mu se činila prejednostavna pa je odustao od nje (čitaj rekao “je*o maj’cu”) i razvio liniju od preko 300 papirnih igrački. Kaže da postoji nekoliko zanimljivih priča vezanih za sam naziv projekta, a cilj mu je bio da ima ime koje će zvučati hrvatski, ali biti čitljivo na engleskom jeziku. Tako je dobio igru riječi koju stranci izgovaraju kao psovku, dok je na hrvatskom psovanje majice ravno psovanju miša. :) Ono što je najzanimljivije je da je većina igračaka besplatna. Možete ih skinuti s njegovog web-a, rezati, slagati i raditi s njima što god želite. Igračke se djelimično mogu pomjerati (ruke, noge…) što je jako pogodno za animaciju, pa su tako nastali stop-motion video radovi s kojima je učestvovao na mnoštvu festivala. Obzirom da je dugogodišnji skejter, pokrenuo je i inicijativu “Social tool” u koju želi uključiti ljude koji skejtaju zato što to vole, a ne zato što traže sponzorstvo i napravio limitiranu ediciju odličnih skejtova. Putujući po festivalima sa skejtom, oslikavao je murale na ulicama Slovenije, Hrvatske, Italije… U okviru Yebomaycu projekta, pokrenuo je i jedini, potpuno besplatni, magazin o papirnim igračkama na svijetu pod nazivom Second Love (9. izdanje u pripremi).

Stvar kojoj se u posljednje vrijeme jako posvetio, na koju je izuzetno ponosan i koju, također, radi jedini na svijetu (ako je vjerovati Google-u) je projekt pod nazivom Next floors, a radi se o umjetničkom pristupu izrade podova od epoksi smole. Ideja je nastala kada je završavao svoju kuću i trebao urediti terasu, pa je sprejevima oslikao pod i zaštitio ga epoksi smolom koju je ranije koristio za izradu skulptura. Osim sprejom, radi oslikavanje u drugim različititim tehnikama kako bi dobio zanimljiviji efekt ispod smole.

Za kraj vam preporučujemo da posjetite njegovu web stranicu i pronađete još mnoštvo odličnih projekata, a mi vam u produžetku donosimo mini galeriju njegovih radova iz proteklih nekoliko godina.

Nakon završetka studija na Brighton uiverzitetu u Velikoj Britaniji, ova ilustratorka/fotografkinja napravila je seriju fotografija/projekcija na temu mitova, rituala i magije. Fotografije su, naime, odgovor na vjerovanje u fluidnost između ljudskih i životinjskih formih i njihove međusobne povezanosti. U prošlosti, gdje su rituali bili uglavnom najznačaniji dio životne prakse, vjerovalo se da su životinje glasnici između svijeta kostima i maski i rituala, te su pomagale pri spiritualnoj praksi. To su uglavnom društva u kojima se vjerovalo u mitove i koja su duboko ukorijenjena na određenim kultovima, odnosno lovačke ljudske zajednice. Rosanna se bavi idejom da se kroz kostime životinja i imitacijom može ostvariti spiritualna transgresija. Njene fotografije su neobičan spoj ilustracije i portreta, projekcije Rosanninih ilustracija izvršene su direktno na ljudsku kožu, te se dobiva efekat nošenja kostima ili maski. Fotografije su također okarakterisane autentičnim pokretima koji se vežu za ritualni ples.

Rosanna Webster — personalni online portfolio.

Ideja nastanka ovog rada veže se uz neraskidivu vezu između slike i zvuka. U “klasičnom” pristupu umjetnik / VJ u toku live koncerta crta i prati zvuk, predstavljajući publici ilustriranu muzičku sliku, što opet odmiče od standardne VJ definicije i automatiziranog softverskog rada (video isječci …).
Također, zvuk samog crteža (zvuk dodira olovke i podloge) prenosi se putem mikrofona direktno na razglas i spaja se sa audio podlogom, te ovog puta muzičar ima priliku da “prati” sliku.
Situacija u kojoj ilustrator stvara ritam na kojeg se nadovezuju muzički elementi (bubanj, gitare, te ostali kombinovani instrumenti provučeni kroz AbletonLive), je svakako nesvakidašnji audio-vizualni doživljaj.

Nedžad Ajkić: “Prilikom “likovnog koncerta”, ja crtam dok mikrofon, monitran uz tablet, snima zvukove olovke u ruci i podloge tableta čime se dobija “le son du dessin”, odnosno zvuk crteža. ”

Alati: Waccom, Photoshop,Video projector and AbletonLive
Crtež / Animacija: Nedžad Ajkić
Muzika: Stephane Charrier

Shintaro Ohata jedan je od onih umjetnika koji je daleko ispred drugih i tako će vjerovatno uvijek i da bude. Njegov nesvakidašnji način prezentacije slika spajajući ih sa skulpturama doživio je veliki uspjeh na umjetničkoj sceni. Njegov rad se sastoji od povezivanja 2D i 3D svijeta, posebno izdvajajući likove iz slika kao zasebne skulpture. Ovisno o uglu posmatranja, nekad vidite samo sliku, a nekada vidite kako likovi izlaze iz same slike, iz okvira radne plohe u stvarnost u kojoj je sama publika, tako dodatno emotivno povezujući likove sa publikom. Likovi, koje uglavnom čine stereotipne djevojčice iz Tokija (Noodlez iz Gorillaz?), čine se kao da su tu s publikom, udaljeni na samo jedan dodir.
Osim toga, Ohata koristi velike i bogate poteze tokom slikanja, ali i oslikavanja skulptura, te savršeno predstavlja svjetlo, kako pri zalasku sunca tako i noćna neon svjetla japanskih gradova. 
Njegov rad odiše čežnjom i žurbom ka negdje, ka utopiji iz svakodnevnog života u Japanu.

Shintaro Ohata online portfolio.