Online Portfolio

Behance Profil

Online Portfolio

Online Portfolio

Flickr galerija

Iako izdan pod imenom Digital Mystikz, Return II Space je u potpunosti Malina zasluga. Produkcijski i stilski, iako ovaj dubstep dvojac u praksi svoje DMZ radove izdaje pod zajedničkim imenom, ovaj album na sebi nosi autohtoni Mala blueprint. U najboljem dubstep maniru, album dolazi na 3 vinila. Za Malu kažu da je čovjek koji je faktički evoluirao pojam britanske dance muzike u najširem smislu riječi. Dubstep, taj danas već rašireni pojam, evoluirao je zajedno sa radom ovog producenta čija muzička vizija danas drastično odstupa od repetitivnih obrazaca dubstep muzike. Hiperprodukciji oličenoj u agresivnim i često nemaštovitim bas linijama, youtube generaciji samozvanih dubstep producenata, Mala je ovim albumom suprotstavio inteligentan i nadasve originalan uradak, dovoljno težak da vam srce dovede do aritmije ako imate sreću da čujete ove trake na kvalitetnom zvučnom sistemu. Riječima Jordana Rothleina, novinara LittleWhiteearbuds e-zina: Slušanje Deep Medi ili DMZ snimaka djeluje pomalo kao čitanje dubstepa na aramejskom jeziku – nagrađujuće iskustvo.

Album Return II Space sadrži 6 numera koje se nalaze na već spomenute 3 dvanaest inčne ploče. “Unexpected” donosi karakteristični “kotrljajući” ritam, naslijeđe 2step i UK garage utjecaja, sa blagim melodijama. Ova stvar zaista djeluje kao uvod u putovanje kroz svemir, dajući blagom toplom melaholijom na melodiji naznake povratka na poznato mjesto. “Pop Pop Epic” je stvar sa pomalo prominentijom lead linijom i spooky padovima, ali trenutak kada čujete ehoizirani snare trenutak je kada spoznate ultimativnu istinu na ovom putovanju: svemir je prostor kojeg je Mala osvojio svojim dubstep zvukom, i sada se vraća. Bez gadnih oscilacija na bas liniji, ova pjesma je dubstep više sadržajem, a manje formom (govoreći opet u kontekstu današnje percepcije dubstep zvuka). Slijedeća numera pod nazivom “Mountain Dread March” je ujedno i najduža na albumu, pjesma koja bi insiderima mogla biti poznata otprije sa nekih popularnih mixeva. Istrzani, odsječeni, sirovi vibe na ritmu u kombinaciji sa povremenim dub elementima, daje ovoj pjesmi zasluženu reputaciju najbolje pjesme na albumu. Ne očekujte da ćete je često čuti u klubovima, ali ako uživate u relaksaciji uz dubstep u kućnom ambijentu, ovih 7 minuta i 24 sekunde su kao stvoreni za to. “Eyez” nastavlja sa svemirskom atmosferom stvarajući fantastičnu zvučnu ambijentalnu kulisu, na koju se nadovezuje “Livin’ Different” u istom maniru, definitivno najteža i najmasivnija traka sa Return II Space. I onda, the grand finale: “Return II Space” je numera istog naziva kao cijeli album, sažetak uratka, sa ritmom koji se ponovo počinje kotrljati i predivno strukturiranom melodijom koja je repetitivna do idealne mjere, povratak se bliži kraju, svaki momenat ove trake nagovještava skori dolazak na odredište.

Return II Space je fantastičan uradak, tim više što Mala ovim albumom od početka do kraja održava intenzitet osjećaja da slušate nešto poznato, ali novo. Zastranjivanje u fidget i dance vode je ovdje izostavljeno, za razliku od nekih novih dubstep izdanja, nema previše koketiranja sa drugim elektronskim žanrovima. Samo čisti, meditativni, dubstep kontemplativne naravi sa svemirskim feelingom. Kada se zasitite svih “filthy wobble” nakaradnosti kojim je danas pretrpan Internet ali i digitalne muzičke prodavnice, definitivno razmislite o nabavci ovog albuma. Shvatićete zašto je naziv Digital Mystikz u potpunosti opravdan.

Lista pjesama:

DMZ015

A Unexpected
B Pop Pop Epic

DMZ016

A Mountain Dread March
B Eyez

DMZ017

A Livin’ Different
B Return II Space

Izdavač: Deep Medi Music

Imam prijatelja koji voli UNKLE. Jednom je rekao, a toga se jako dobro sjećam: “UNKLE rade odličnu muziku ali jedino mogu da ih slušam kada sam napušen”. Jako često se prisjetim toga i pomislim da je apsolutno u pravu. Oduvijek sam UNKLE svrstavao u sam vrh minimalističke elektronske muzike, međutim nakon “Where Did The Night Fall”, to više nije slučaj. Barem ne sa ovim albumom.

Sjećam se kada sam preslušao prvi put “Never, Never Land”, da ga nisam mogao izbaciti iz glave naredna tri mjeseca. Onda sam pronašao i cijelu diskografiju benda, u nadi da ću čuti ostatak njihovog bogatog repertoara, i shvatio sam da je UNKLE sasvim solidan Downtempo dvojac … kada imate DJ Shadowa u bendu sigurno ne možete biti loši. “Were Did The Night Fall” je njihov peti studijski album i evo šta sam sve pronašao na njemu. Poznata su velika imena sa kojima su UNKLE sarađivali, kada bih počeo da nabrajam vjerovatno ne bih otišao na popodnevnu kavu, već na ponoćnu, a i na njihovom posljednjem uratku slučaj je isti. Big in Japan, Sleepy Sun, The Black Angels … su samo neka od lica koja su gostovala na ovom albumu, no čini se kao da su jednostavno protraćeni. I kao što sam već rekao, mnogo imena, malo rezultata.Šta je u pitanju? Do odgovora sam došao jako brzo. Nedostaje veliki Shadow. DJ Shadow je mogao spojiti minimalistički techno, hip-hop i ambijentalnu muziku u jedno, a to bi vas na kraju neminovno ostavljalo bez daha. Dakako da DJ Shadow nedostaje i na “WDTNF”, međutim to nije pravi izgovor. Pravi izgovor bi vjerovatno bio nekreativnost Lavellea, za kog sam oduvijek mislio da je jedan od najproduktivnijih elektronskih-muzičara. Ovdje manjka njegova jako potrebna kreativnost i to je apsolutno opipljivo. Naime, čovjek koji je dao gitarama novi zvuk, karizmatični Brit-rock spojio sa najfinijom elektronikom, ovdje je ostao ukočen. Ukočen je definitivno prava riječ. Naravno, nakon što sam preslušao album, pjesmu po pjesmu, osjetio sam da je ukočen, da želi svaku kompoziciju da dovede do savršenstva, te da zvuk podigne na neki novi nivo. Naravno to mu nije uspjelo, jer kako bi rekao naš narod: “Zašto praviti hljeb, kada ima pogače.”, i to je vjerovatno najbolje objašnjenje za ovaj album,na kojem manjka njihov pravi trip-hop sa pomenutog “Never, Never Land”, gdje ne zvuče suptilno i opušteno kao što su zvučali na “War Stories”, te “Psyience Fiction”.
Vokali na ovom albumu na trenutke zvuče pomalo nepotrebni i monotoni, naročito zbog lirika, Downtempo je minimaliziran do maksimuma i to definitivno nije dobro. Naravno, na albumu ima i dosta svijetlih trenutaka, tako da ću jako rado i njih pomenuti, a jedan od njih je definitivno kolaboracija sa Katarinom Ford iz Celebrationa, na devetoj pjesmi na albumu, “Caged Bird”, koja je sigurno i najbolja na albumu. Njen sanjivi vokal i sjajna interpretacija se odlično uklapa u melanholični instrumentalni zvuk na ovoj pjesmi. Da ne bi zvučalo sve crno, tako je i sa posljednjom pjesmom na albumu,”Another Night Out”, gdje vokal “posuđuje” sjajni Mark Lanegan, a slučaj je isti i sa Joelom Cadburyem koji je sjajno potpunio šupljine svojim vokalom na dvanaestoj “Ever Rest”. Prva polovina albuma nije ni blizu drugoj, te ako ste u potrazi za dobrim pjesmama, red je da poslušate pomenute.

Da ne duljim, radi se o sljedećem: album i nije toliko loš koliko vam će se učiniti, vjerovatno će se svidjeti svim iskrenim fanovima ovog velikog dua, međutim ako ste željni igre “muzičkog Kolumba” ovdje nećete pronaći nikakav pomena vrijedan breakbeat, niti nešto novo. UNKLE ovaj put nisu inovirali ništa vrijedno pomena, na trenutke se čine jako svijetli, na trenutke monotoni, ali ipak, prolazna ocjena im je zagarantovana.

Lista Pjesama:
01. Nowhere (Intro)
02. Follow Me Down
03. Natural Selection
04. Joy Factory
05. The Answer
06. On a Wire
07. Falling Stars
08. Heavy Drug (Interlude)
09. Caged Bird
10. Ablivion
11. The Runaway
12. Ever Rest
13. The Healing
14. Another Night Out

Dužina Trajanja: 62:37
Žanr: Electro, trip hop, downtempo
Izdavač: Surrender All
Producent: U.N.K.L.E
Datum izdavanja: 10.05.2010.

Ocjena: 6.1

Nakon samonazvanog prvijenca, Quassar je odlučio podignuti svoju muziku na viši nivo, no da li su uspjeli u tome? Radi se o jednom od rijetkih eksperimentalnih bendova na našim prostorima koji prave odličnu fuziju raznih muzičkih stilova/pravaca, tipa elektronike, ambijentala i najrafiniranijeg art rocka. Na posljednjem izdanju nazvanom “Propaganda” na trenutke zvuče tako nestvarno i snažno, osjeti se napredak u odnosu na prethodni album, ali i dalje kao i na prethodnom albumu postoje trenutci neodlučnosti i manjak samopouzdanja, a ne mogu da ne pomenem i tekstove koji su ponekad dosta nemaštoviti. Neke pjesme bi puno bolje zvučale u instrumentalnim verzijama. Sve u svemu, Quassar je ponovo pokazao hrabrost i volju i to je jedan ogromni plus. Quassar bih mogao opisati kao spoj Radioheada iz njihove eksperimentalne ere, te LCD Soundsystema i Hot Chipa, u njihovim najtmurnijim trenutcima, no ono što je bitno jeste da su oni uspjeli postati jedan unikatan bend na našim prostorima. Četvrta stvar na albumu je naslovna, “Propaganda”, gdje se lirički bore protiv kiča i šunda u čijem vremenu zasigurno živimo još od poslijeratnog doba. “Učinićeš sve za propagandu” je refren koji govori sve o načinu na koji se današnji “umjetnici” prodaju i koji sami sebe tako prozivaju, a vjerovatno ne vrijede niti jednog slova te riječi.
“Propaganda” je kvalitetan pop uradak, a to će najviše potvrditi druga pjesma na ovom albumu, prelijepa ljubavna ambijentalna izvedba nazvana “Ono što te čini drukčijom”, gdje je sintetički zvuk doveden skoro do savršenstva, i na kojoj zvuče jako zrelo i samopouzdano, te im je to vjerovatno i najbolja pjesma sa ovog albuma, koju bih slobodno mogao svrstati rame uz rame sa njihovim najvećim komercijalnim hitom sa prošlog albuma “Ti”. Potrebno je naglasiti i to da je grad Rijeka trenutno grad koji proizvodi odlične bendove (Rijeka je oduvijek takva :) op.ur.), pa tako i ova Riječka šestorka nastavlja u istom ritmu sa trećom stvari na albumu “Pod Prstima”, koja je takođe jako dobra i ne zaostaje za pomenutom “Ono što te čini drukčijom”. “Pustinje” je još jedna od solidnih stvari, koju će mnogi povezati sa Lauferovim “Pustinjama”, no ja to neću učiniti, iako glas frontmena benda mnogo podsjeća na Urbanov. Ova pjesma je apsolutno Quassarovska i njihovo je autentično vlasništvo. Ne mogu da ne pomenem jako zanimljivu “Inferno”, koja je sjajan “interlude” albuma, zvukovno je dosta raštrkana, čini se kao da su je momci iz benda komponovali baš namjerno da tako zvuči i to je još jedan veoma smion potez Quassara. Za kraj, “Jutro” je vjerovatno najbolji outro koji su mogli izabrati, pjesma koja nevjerovatno odskače od ostalih na albumu, prelijepa instrumentalna ambijent-finesa, na kojoj se bend osjetno potrudio, a pjesma bi mogla biti odličan soundtrack i za neku, recimo, ljubavnu dramu, jer ima taj soundtrackasti zvuk i jako je pametno “sklepana”.

Zaključak cijele ove govorancije je da je napredak benda veoma vidljiv, da se oko lirika još mnogo, mnogo moraju potruditi ako žele da baš sve zvuči najsavršenije što može, da bi se mogli slobodno još više odvažiti sa eksperimentalnim, te ambijentalnim uletima, jer im to nevjerovatno godi, te da komotno mogu ponekad i izbaciti pokoji instrument, jer je nepotreban višak te baš to stvara sav taj konfuzni dojam albuma. Dakako, treba im dati vremena, jer su unijeli potrebnu svježinu na regionalnoj pop sceni, a  i veliki su dokaz da ipak na kraju krajeva i mi imamo konje za trku.

Lista Pjesama:
01. Electro Pop
02. Ono Što Te Čini Drukčijom
03. Pod Prstima
04. Propaganda
05. Pustinje
06. Iluzije
07. Inferno
08. Okus Promijena
09. Jutro

Žanr: Synth-pop, Geek rock, art rock, ambiental
Izdavač: Menart / DOP Records
Producent: Srđan Sekulović, Quassar
Datum izdavanja: 28.05.2010.

Ocjena: 7.2

Mart 1, 1993.
Andy Cruz i Rich Roat daju otkaz na svojim radnim mjestima i započinju svoj prvi i privatni posao u gostinskoj sobi Roatovog stana. U početku firma se zvala Brand Design Co., Inc.

Proljeće, 1994.
Prvi ozbiljniji poziv se desio nekada u proljeće 93. Dobili su poziv iz Warner Brothers Records-a i narudžbu za prvi font.  Na žalost nisu imali do tada dovoljno izrađenih slova ni da speluju naziv fonta koji su trebali da urade, pa su tražili malo veći rok do 6 sedmica za isporuku. Napokon i prvi pravi klijent / Custom Papers Group.

Novembar, 1994.
“Leatherette” prvi mail katalog, nakon kojeg telefoni ne prestaju da zvone, te su bili primorani da zaposle i svog „prvog“ uposlenika.

Juni, 1995.
The Bad Neighborhood zvanično prva font kolekcija. Nakong toga hronološki dolaze nova pisma i novi uposlenici, premještanje u nove prostorije, te vraćanje nemirnog duha tipografije iz 1920/30/50/60 godina…
Da momci to stvarno najbolje rade.

House industries funkcioniše pod jednom sviješću i jednom kulturom. Iako dosta uposlenika posjeduje “fensi” diplome premodernih koledža, uvijek sebe smatraju okovratnikom modernog dizajnera. Činjenica je da su  privučeni dizajnom prije nego što su saznali što to stvarno jeste. Uticaj za ovu granu grafičkog dizajna je došao preko miješanih američki pod-kulturnih fenomena u posljednjih nekoliko desetljeća, kao što su scene hardcore glazbe, skateboarding i video igara. Također nije za odbaciti i uticaj pinstriping tatama koji su gradili HOT RODS automobile i sl. Nije iznenađujuće, oponašajući Santa Cruz stilove, razvijali su svoju kulturu i ne znajući da će jednog dana biti želja mnogih dizajner. Bezbroj sati provedenih usavršavanju pisma Priest i Iron Maiden logotipa na sveskama i nije bilo uzaludno. House apsorbira slova koje nas okružuju, i pretvara u must have pisma.
Saradnja sa poznatim boom artistima je neminovna, a neki od njih su: Chris „COOP“ Cooper, J.J. Abrams, Joseph Corre, Shepard Fairey, Eames Demetrios i drugi.

U čemu je dobar…?
Tipografija je daleko više nego samo jednostavan dodatak proizvod ili brand, to je ono što postavlja ton za cijeli art komad. Svako linija ima svoju putanju i na krajevima nodovi dobiju smisao. Sa takvom vještinom Joshua je stvarao i stvara najveća djela za najpoznatije svjetske brandove, kreirajući tako svoje ime ali i otkrivajući sasvim novi identitet, spoj filozofskog i estetskog.
Odjeća je iznenađujući medij koji je široko prihvaćena od masa te najbolje simbolizira nečiju individualnost. To je nešto što u potpunosti shvata i cijeni. Odjeća je odličan medij, a Joshua je to prepoznao, postavljajući tako ljude u ulogu promotora njegovog stava i mišljenja prema aktuelnim stvarim. Ljudi su ti koji su nosili njegove aplikacije i jasno prenostili poruku, bez da bi morali svakom pojedincu objasniti „šta je pisac htio reći“.
Do sada je radio na raznim nivoima oglašivačke kulture, a spomenuću samo neke od njih: oblikovanje izgleda magazina, oblikovanje knjige, moda i linija za razvoj, art i kreativna direkcija, scenografija, pakiranja i dizajnu plakata…

Joshu-u možete pronaći na www.hydro74.com