Ako ste zaljubljenik u art dokumentarce ili tražite nadahnuće u pričama ljudi i stvari oko vas, ovo je nešto što nikako ne biste smjeli propustiti.
NOVA je sviježi DIY dokumentarni film o novim pravcima umjetnosti i mladim ljudima koji rade na sceni. Radi se o veoma inspirativnim pričama, te ugodnom audio-video doživljaju snimljenom pod direktorskom palicom Isaaca Njemanda, a iza kojeg stoji fondacija  ROJO u suradnji sa BossaNovaFilms. Film prikazuje live performanse, instalacije i art postavke te ističe privatne ideale i stavove umjetnika u fokusu koji se eksponiraju koristeći različite medije i sredstva. Film je sniman uživo u Muzeju slike i zvuka u sklopu  “Nova Contemporary Culture” eventa koji se dešavao na ljeto 2010 u Sao Paulu (Brazil).
Skromo ćemo ispred Sub ekipe Novu okarakt erizirati kao jedan od najboljih i najvedrijih dokumentarnih art video uradaka ove godine, te preporučiti da obavezno pogledate, pa čak i besplatno preuzmete film i podjelite sa svojim krugom ljudi. Za kraj ćemo još napomenuti da je ovo tek prvi u planiranom serijalu NOVA dokumentaraca. Uživajte.

Meet the artists
–Elsa Kroese
–Theo Aartsma
–Seen Lee
–The Studio

Theme
– What Color Is Your Advertising?
– Owls are the only birds that can see the color blue”

News
–The Eurobest Awards
–Aviva

Linkovi za pregled i download novog broja su:
–Brainstorming live preview
–PDF download
–Mirror za live preview

Znamo da je mnogima bilo čudno što Sub kao nešto daruje, zna raja koliko smo stisnuti. Redom studenti, polustudenti i geekovski polutani željni internet slave i sponzora koji će nabaciti štogod za baner pozicije kojih nemamo, ali nek se zna da je u planu. Nego šta se moglo očekivati sem namještene igre, a možda bi i bilo tako da smo imali više vremena za razraditi strategiju. Jer onako iskreno i sam sam trznuo na onog Vučka, samo komšijina Subheta nije htjela da taj majak osvoji za mene i ako sam joj obećao instalirati sedmicu i neki antivirus. Al došlepšat će kuja centralnu kad joj zatreba i praviće se da ne zna razliku između IT servisera i web dizajnera. Bedaci.

No, na stranu frustracije jer nagrade su tu, a Sandin nestrpljivo očekuje adrese dobitnika kako bi im od srca poslao 3pm (3 predivne majice) jer i njemu je dogruhalo da ih gleda, a zna da više nisu njegove. Pa krenimo redom…

–U kategoriji “Fes”, nagradu za niz riječi odnijela je Noxeen Irie sa komentarom “Trip tripuje Latifaga”. Čestitamo pobjednici.

–U kategoriji “Sap bič”, nagradu je pokupio Armin Übermensch Husić koji je majstorski spustio Vanji, Angeli i Milanu sa komentarom “jer Vanji, Angeli i Milanu neće stojat”. Tako je Armine rekao si im, sad je na njih red iza škole. Čestitamo.

–I na kraju “Vučka” odnosi Alma Selimović koja se toliko potrudila da zbuni učesnike i žiri da smo pomislili kako ćemo ispasti vrlo plitki ako joj ne damo nagradu. Mudar potez zar ne, prosudite sami : “pas sa slike (Roux) neprestano cvili od kako je slučajnim pokretom šape otvorio ovu stranicu!…ja mu pokušavam objasniti da to nije njegov izgubljeni deda koji se penjao po Planinama oko Sarajeva 84′ ali Roux jednostavno ne sluša. Znate kakvi su psi, furaju se da imaju neko šesto čulo. Čak kaže da je od njega nasljedio umjetnički talenat … U svakom slučaju samo sam se htjela požalit … mali postaje očajan, Pa vi vidite…”. Aferim.

Na kraju zahvaljujemo Sandinu (Molimao) za odlične rukotvorine i svima koji su učestovali, uz suck my dirty kliše i više sreće drugi put.

Realizacija Molimao ideje počela je s početkom tekuće godine. Kako umjetnik navodi čitava, nulta godina — kako je on sam naziva, protekla je u testiranju ljudi, dobrovoljaca, štampara itd.
Obzirom da je Sandinu vrlo bitan kvalitet, za start projekta odlučio se tek nakon što je pronašao najkvalitetnije materijale za svoj posao. Naravno, ništa bez pomoći prijatelja, pa je tako za “main source” svog posla, odnosno same majice, stigla pomoć od prijatelja iz Beogrda.
Rezultat truda je vrhunska kvaliteta njegovih majica, koje po kvaliteti pamuka, kroju i štampi uopće ne zaostaju za nekim velikim street wear brandovima.
Sandin dalje ističe kako majice ne posmatra toliko kao modni detalj koliko kao novi medij za apliciranje dizajna, a evo šta kaže o konceptu i ideji:

Sama ideja je i nastala iz mog razmišljanja kako da “oživim” neke radove jer sam uvijek imao osjećaj da kada se neki projekat završi koliko god on bio dobar ili ne on “umire”, ide na sajt, u CV ili gdje već i to je to. Kada uradiš ilustraciju za majicu ili neki art print ona nekako nastavlja svoj život, ljudi postaju nešto kao hodajuća galerija što mi je super … ljudi se vežu za majice te uvijek s njima pokušavaju predstaviti neki svoj identitet tako da sam veoma ponosan na svaki komad koji neko uzme jer znači da sam dizajnom pogodio neku nit u njemu.
Plan mi je iz godine u godinu zajedno sa rastom uvoditi još ljudi u projekat, jer mi nije cilj da sve ja autorski potpisujem ali u svakom slučaju ću sve držati unutar zacrtanog koncepta tako da će neki art direction uvijek biti moj čisto radi kontrole cijele priče.

Bitno istaći da je Sandin ove godine surađivao i sa Nemone-om, a za 2011 godinu ima još planova za suradnju.
Više detalja i mnoštvo interesantnih radova možete pronaći na www.sandin.ba, a mnogo više odličnih radova možete pronaći na Molimao FB profilu. Ok, ono što se pitate vjerovano je “kako do vraga da dobijem majicu?”. Vrlo jednostavno … prvo posjetite našu galeriju slika na Facebook profilu i ostavite jedan originalan komentar u kojem ćete ukratko navesti zašto ili koliko želite da baš Vama Sadnin pokloni majicu (komentare ostavljate ispod fotke željene majice). Tri najoriginalnija komentara osvajaju nagradu, a pobjednici će biti objavljeni u ponedjeljak, 22. novembra 2010 na stranicama Sub magazina, kao i na našim Twitter i Facebook profilima. Nakon završetka nagradne igre svi dobitnici biće kontaktirani radi preuzimanja svojih nagrada.

Puno sreće i dobrih komentara,
Sub & Molimao

Minga Behance Profil

Na izložbi će biti prezentirani radovi koji prikazuju odnos dizajnera prema materijalu, klijentu, estetici, umjetnosti, kiču, marketingu, okruženju, trendu, unikatnom, industrijskom, kao i prema praktičnim stranama ove profesije koja uključuje i poznavanje tehnika obrade materijala, rukovanja različitim softverima, mašinama i alatima, te iznad svega snalažljivost i kreativnost u svim fazama dizajn procesa.

Autorice izložbe postavljajući pitanja pozivaju posjetioce na interakciju s ciljem promocije i afirmacije dizajna kao bitnog segmenta svakodnevnog života.

Otvorenje: petak, 22.10.2010.
IC Alter Art — Travnik
20:00h

Mart 1, 1993.
Andy Cruz i Rich Roat daju otkaz na svojim radnim mjestima i započinju svoj prvi i privatni posao u gostinskoj sobi Roatovog stana. U početku firma se zvala Brand Design Co., Inc.

Proljeće, 1994.
Prvi ozbiljniji poziv se desio nekada u proljeće 93. Dobili su poziv iz Warner Brothers Records-a i narudžbu za prvi font.  Na žalost nisu imali do tada dovoljno izrađenih slova ni da speluju naziv fonta koji su trebali da urade, pa su tražili malo veći rok do 6 sedmica za isporuku. Napokon i prvi pravi klijent / Custom Papers Group.

Novembar, 1994.
“Leatherette” prvi mail katalog, nakon kojeg telefoni ne prestaju da zvone, te su bili primorani da zaposle i svog „prvog“ uposlenika.

Juni, 1995.
The Bad Neighborhood zvanično prva font kolekcija. Nakong toga hronološki dolaze nova pisma i novi uposlenici, premještanje u nove prostorije, te vraćanje nemirnog duha tipografije iz 1920/30/50/60 godina…
Da momci to stvarno najbolje rade.

House industries funkcioniše pod jednom sviješću i jednom kulturom. Iako dosta uposlenika posjeduje “fensi” diplome premodernih koledža, uvijek sebe smatraju okovratnikom modernog dizajnera. Činjenica je da su  privučeni dizajnom prije nego što su saznali što to stvarno jeste. Uticaj za ovu granu grafičkog dizajna je došao preko miješanih američki pod-kulturnih fenomena u posljednjih nekoliko desetljeća, kao što su scene hardcore glazbe, skateboarding i video igara. Također nije za odbaciti i uticaj pinstriping tatama koji su gradili HOT RODS automobile i sl. Nije iznenađujuće, oponašajući Santa Cruz stilove, razvijali su svoju kulturu i ne znajući da će jednog dana biti želja mnogih dizajner. Bezbroj sati provedenih usavršavanju pisma Priest i Iron Maiden logotipa na sveskama i nije bilo uzaludno. House apsorbira slova koje nas okružuju, i pretvara u must have pisma.
Saradnja sa poznatim boom artistima je neminovna, a neki od njih su: Chris „COOP“ Cooper, J.J. Abrams, Joseph Corre, Shepard Fairey, Eames Demetrios i drugi.

U čemu je dobar…?
Tipografija je daleko više nego samo jednostavan dodatak proizvod ili brand, to je ono što postavlja ton za cijeli art komad. Svako linija ima svoju putanju i na krajevima nodovi dobiju smisao. Sa takvom vještinom Joshua je stvarao i stvara najveća djela za najpoznatije svjetske brandove, kreirajući tako svoje ime ali i otkrivajući sasvim novi identitet, spoj filozofskog i estetskog.
Odjeća je iznenađujući medij koji je široko prihvaćena od masa te najbolje simbolizira nečiju individualnost. To je nešto što u potpunosti shvata i cijeni. Odjeća je odličan medij, a Joshua je to prepoznao, postavljajući tako ljude u ulogu promotora njegovog stava i mišljenja prema aktuelnim stvarim. Ljudi su ti koji su nosili njegove aplikacije i jasno prenostili poruku, bez da bi morali svakom pojedincu objasniti „šta je pisac htio reći“.
Do sada je radio na raznim nivoima oglašivačke kulture, a spomenuću samo neke od njih: oblikovanje izgleda magazina, oblikovanje knjige, moda i linija za razvoj, art i kreativna direkcija, scenografija, pakiranja i dizajnu plakata…

Joshu-u možete pronaći na www.hydro74.com

Projekat se sastoji iz 2 dijela/10plakata koji kroz semantičku vrijednost prikazuju 10 slabosti koje se javljaju kod Myasthenije Gravis i 4 autoportreta (samoprikazivanje dizajnera) koji imaju dvostruku ulogu, dvosmjerno kretanje značenja informacija, semantičkog i egzistencijalnog, realnog i iluzionističkog. Na četri autoportreta su prikazane facijalne ekspresije koje su uslijed obamrlosti skeletnih mišića glave bile nemoguće za napraviti, izraziti, ispoljiti.
Cijela strategija u smislu stupnja “angažiranosti” je nekonzistentna i oscilira od pojedinih evokativnih i provokativnih autoportreta. Ideja koja će se javiti kod posmatrača je zasigurno seksualna konotacija, primarno ženski lik na koji će se gledati isključivo kao na seksualni objekt. Za sve one koji su pratili dešavanja na ovogodišnjem međunarodnom festivalu kreativnih komunikacija Magdalena poznato je da je upravo ““You can? They can’t!” projekt osvojio Zlatni Grudnjak u kategoriji “Cut through”, te je 12. juna (mjesec koji se u Americi obilježava kao mjesec Myasthenije Gravis) 2010. bio izložen Texas-u.

O umjetnici
Enisa Bravo rođena je u Sarajevu 1983. godine. 1998. godine upisuje Srednju školu primjenjenih umijetnosti (odsjek slikarstvo). U vrijeme svog srednjoškolskog obrazovanja pokazuje sklonosti ka stripu i fotografiji te učestvuje na raznim festivalima. 2009. godine diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti, na odsjeku za grafički dizajn, u klasi prof. Bojana Hadžihalilovića. Učestvovala je na mnogobrojnim festivalima i izložbama kao što su Međunarodni festival mladih neovisnih umjetnika Break 21, Ljubljana, galerija Škuc (2000. i 2001.), OSCE-ov konkurs na temu „Moj svijet moja BiH“, Narodno pozoriste (osvojeno II mjesto u kategoriji fotografije), Sarajevo (2001.), Internacionalni festival kreativnih komunikacija Magdalena, Maribor (2003.), Izložba povodom 200 godina rođenja H. K. Andersena, Vezeni most, Tuzla (2005.), Izložba povodom 100 godina rođenja Astrid Lindgren, Vezeni most, Tuzla (osvojena specijalna nagrada za plakat) (2007.), Međunarodni festival Sarajevo, sarajevska zima, Bujroom (izložba+radionica), Sarajevo (2008.), Kreativna radionica mOTION+graphics, umjetnička kolonija Počitelj (2008.), Multimedijalna izložba Bujroom, OKC Abrašević, Mostar (2008.), Belgrade Design Week, Pecha Kucha Night (2009.), Međunarodni festival kreativnih komunikacija Magdalena, Maribor (2010.)…

DeviantArt profil