Jarek Kubicki DeviantArt profil.

Studirajući glumu, a onda i fotografiju, ovaj se mladi armenski umjetnik pozabavio tematikom pokreta i plesa, ubacujući tradicionalnu nošnju u kompoziciju svojih fotografija. Njegov rad protkan je ženstvenim pokretima kako ženskih, tako i muških modela, prateći muziku, klasičnu i tradicionalnu. Ali, da bi se otklonio od mainstream studija pokreta, Galystan se trudi da svojim fotografijama da novu dimenziju, kako izduženim, gotovo vanzemaljskim proporcijama, tako i spretno iskorištenim blurom. Tako veći dio njegovih fotografija podsjeća na uljane ili akrilne slike, dok ostale imaju i primjese strašnog ili morbidnog.  Koristeći se tako i ljudskom figurom i draperijom podjednako uspješno, ovaj armenski umjetnik pokušava da stvori veze između svoje dvije profesije i dvije velike ljubavi – između glume i fotografije. Tu se upliću ne samo pokret, već i svjetlo, muzika, ritam …

David Galstyan Behance portfolio.

Nakon završenog studija grafičkog dizajna, Robby Cavanaugh osjetio je potrebu da svoje ideje izrazi na adekvatan način. Dugo se, kako kaže, osjećao okovanim tokom studiranja u sprovođenju svojih ideja, te ga je teret studiranja spoticao u poptunoj ekspresiji. No, nakon završetka studija, Cavanaugh je našao i vrijeme i prostor i slobodu za rad, koji već neko vrijeme oduševljava publiku širom svijeta. Osim kreativne slobode, njegov trenutačni rad je također veliki napredak za samog umjetnika u izvedbi fotografija. Napredak je očigledan, a feedback ne zaostaje. Cavanaugh je dugo vremena pokušavao da pronađe autentičan način predstavljanja stvari koje ga muče, a novim poglavljem u svom umjetničkom radu smatra da je upravo pronašao magičnu formulu. Fotografije su urađene uz veoma mali udio fotomanipulacije, jer se umjetnik trudi sve da uradi pomoću props. Post processing je veoma kvalitetan, te uz već navedenui minimalnu fotomanipulaciju, fotografije se čine još nevjerovatnije i čudesnije. Mračnu stranu svoje podsvijesti Cavanaugh pokušava što autentičnije da iskaže, te mnogi ostaju u nevjerici o autentičnosti fotografija. Koje god da je vaše mišljenje, ipak se “Robby” izdvaja iz mase i cilja na jednu bogatu i kvalitetnu karijeru.

Robby Cavanaugh personalni online portfolio.

Nakon završetka studija na Brighton uiverzitetu u Velikoj Britaniji, ova ilustratorka/fotografkinja napravila je seriju fotografija/projekcija na temu mitova, rituala i magije. Fotografije su, naime, odgovor na vjerovanje u fluidnost između ljudskih i životinjskih formih i njihove međusobne povezanosti. U prošlosti, gdje su rituali bili uglavnom najznačaniji dio životne prakse, vjerovalo se da su životinje glasnici između svijeta kostima i maski i rituala, te su pomagale pri spiritualnoj praksi. To su uglavnom društva u kojima se vjerovalo u mitove i koja su duboko ukorijenjena na određenim kultovima, odnosno lovačke ljudske zajednice. Rosanna se bavi idejom da se kroz kostime životinja i imitacijom može ostvariti spiritualna transgresija. Njene fotografije su neobičan spoj ilustracije i portreta, projekcije Rosanninih ilustracija izvršene su direktno na ljudsku kožu, te se dobiva efekat nošenja kostima ili maski. Fotografije su također okarakterisane autentičnim pokretima koji se vežu za ritualni ples.

Rosanna Webster — personalni online portfolio.

Jack Crossing je engleski dizajner, stacioniran u Londonu, a njegva preokupacija je kombinacija “tradicionalnog” grafičkog dizajna, digitalne manipulacije i tipografije. Pored toga, prisutan je kao suradnik i autor na mnogim popularnim art blogovima i portalima, uključujući fffound, Design you trust, FromFiftyFive itd. Jack  je do sad u nekoliko navrata skrenuo pažnju dizajnerskog svijeta na sebe, kako odličnim odabirom tematike i samih ideja svojih foto manipulacija, tako i veoma interesantnim tipografskim zahvatima. Neki od najprimjećenijih radova su mu “6th Avenue”, “+\\\///+” itd.
Ipak, danas nećemo raditi the best of selekciju ili predstavljanje kompletnog portfolija, već kratki osvrt na jedan od novijih digitalnih zahvata, koji je trenutno u toku kreativnog razvoja.

Radi se o studiji lebdećih objekata u prostoru ili preciznije rečeno lebdećih automobila. I tu ništa ne bi bilo čudno da vozila nisu premazana grafitima i tektsuralnim paternima, a potom postavljena u svoj, više-manje, nativni okoliš uz isključeno gravitaciono polje.
Istina, ova serija se može okaraterizirati i kao običan niz eye candy sličica, bez kompleksnije pozadine. Kako god, upravo ovakav tip radova veoma često probudi u posmatraču “ono nešto” ili jednostavno iziskuje “Save Image As…”, a više od toga vjerovatno i ne trebamo tražiti.

Jack Crossing personalni online portfolio.

Fotograf Marc Laroche je početkom ove godine uradio set fotografija “Hair”, koje se isključivo bave dinamikom kose u pokretu. Kao u brojnim reklama za proizvode njege kose, pozadina je u potpunosti jednostavna, kao i odjeća modela, te je fokus centriran upravo na kvalitet kosu, koji ovi modeli itekako imaju. Međutim, da bi se odmaknuo od stereotipnih glamuroznih fotografija kose, Laroche je dao sebi za zadatak da uhvati momente koji pretvaraju kosu u najneobičnije oblike i forme. Kosa, koja uglavnom prekriva cijelu glavu, poprima sasvim novo značenje, odnosno oneobičavanje stereotipnih fotografija kose je u potpunosti izvršeno.

Marc Laroche Flickr profil.

Ime i prezime / naziv skupine
Goran Lizdek (28)
BiH / Sarajevo

Vrsta umjetnosti
Grafički dizajn, fotografija

Tip medija
Print, outdoor, indoor…

Kratka biografija
Goran je rođen i živi u Sarajevu gdje je proveo i period ratnih dejstava. Završio je srednju školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu (odsjek reklamne grafike). Po završetku srednje škole upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu (odsjek za grafički dizajn). Tokom studija sticao je i radna iskustva na polju grafičkog dizajna i fotografije radeći kao freelancer za advertising agencije i direktno sa klijentima. Posljednje tri godine je radio u agenciji Communis na poziciji art direktora, a odnedavno je ponovo u freelance vodama…

Fokus, ideje, ciljevi i eventualni planovi
Mislim da u ovom gradu, odnosno državi, imamo sasvim dovoljno dobrih grafičkih dizajnera, ali ne toliko i dobrih fotografa (naravno, čast izuzecima) — stoga mislim da bi bilo dobro podići advertising fotografiju na malo respektabilniji nivo. Radim na tome da se pokrene studio u kojem bi se stvari radile malo drugačije… Što se tiče ostalih planova, možda je bolje da ih i ne spominjem jer neki uopšte nemaju veze sa grafičkim dizajnom, odnosno vizuelnim komunikacijama uopšte. Samo ću reći da su još uvijek kreativne prirode i imaju veze sa muzikom.

Izložbe
1997 – Grupna izložba radova osnovnih sarajevskih škola na temu anti-pušačkog karaktera povodom obilježavanja internacionalnog dana borbe protiv pušenja. Učestvovao sa kombinovanim crtežom.
1999 – Grupna izložba umjetničkih radova sarajevskih i daytnoskih učenika u projektu “Snovi, strahovi i nade naših života” u Daytonu, SAD. Učestvovao sa 5 kombinovanih crteža / slika i 3 skulpture.
2000 – Grupna izložba 35 najboljih radova na temu “Čak i ratovi imaju granice” organizovana od strane Internacionalnog Komiteta Crvenog Krsta. Učestvovao sa jednim crtežom.
2000 – Grupna samo-inicirana izložba “Sjaj” sa Adisom Lukačem i Dženanom Šehićem. Učestvovao sa 9 crteža / slika i 2 instalacije.
2001 – Grupna samo-inicirana izložba fortografije i stripa “(bez naziva)” sa Enisom Bravo. Učestvovao sa većim brojem fotografija i jednim stripom.
2001 – OSCE-ova izložba svih prijavljenih radova na njihov konkurs za mlade “Mi to možemo…”. Učestvovao sa po jednim radom u kategorijama: fotografija, strip, muzika.
2002 – Druga grupna samo-inicirana izložba fortografije “(bez naziva)” sa Enisom Bravo.

Nagrade i priznanja
1996 – OSCE-ova nagrada za najbolji dizajn izbornog postera (u kategoriji za mlade od 14 – 16 godina) tokom državnog takmičenja za dizajn izbornog postera.
1997 – Nagrađen “Zlatnom Eurekom” na kantonalnom takmičenju mladih inovatora od strane Narodne Tehnike za najbolji informatički program.
1997 – Nagrađen “Zlatnom Eurekom” na državnom takmičenju mladih inovatora od strane Narodne Tehnike za najbolji informatički program.
1999 – “Art Award” za radove predstavljene na izložbi u Dayton Art Institutu tokom projekta “Snovi, strahovi i nade naših života”.
2001 – Prva nagrada za najbolju fotografiju – OSCE konkurs “Mi to možemo…”, Sarajevo.
2001 – Druga nagrada za najbolji strip – OSCE konkurs “Mi to možemo…”, Sarajevo.
2001 – Treća nagrada za najbolju muzičku kompoziciju – OSCE konkurs “Mi to možemo…”, Sarajevo.
2004 – Nagrada za najbolji studentski rad – Workshop u okviru 2. Sarajevskog No limit advertising festivala, Sarajevo.
2005 – Nominacija za Zlatni grudnjak za najbolji rad prema kreativnom briefu – VII Magdalena Festival, Maribor.
2006 – Specijalna nagrada za poster – Bijenale studentskog postera, NovI Sad.
2007 – Specijalna nagrada “Art in Advertising” – IX Magdalena Festival, Maribor.
2009 – Glavna nagrada za najbollji poster (13. Sarajevo Jazzfest) – No Limit festival, Sarajevo.

Kada i kako si se počeo baviti grafičkim dizajnom?
Prije nekih par minuta… a htio da vidim šta je to tako interestantno raditi u tom Photoshopu. No dobro, pa recimo da ovdje ne mogu ponuditi egzaktan odgovor, odnosno godinu ili dan kad je to počelo, ali recimo otprilike krajem osnovne škole kad sam se našao u situaciji da radim kojekakve postere iz biologije ili oglase na temu AIDS-a ili slično. Ozibljna odluka, odnosno prekretnica, je naravno bio upis u srednju školu primijenjenih umjetnosti na odsjek grafičkog dizajna (iako se, iz meni nepoznatih razloga, to i dalje tamo zove odsjekom za reklamnu grafiku). Sve poslije toga je bila umjereno odvagana kombinacija edukacije i prakse…

Tvoj osvrt na grafički dizajn u BiH — koga od dizajnera izdvajaš i zašto?
Za razliku od mase drugih stvari u našoj državi (nažalost), mislim da grafički dizajn i nije u tako nezavidnoj poziciji. Smatram da imamo dovoljno kreativne energije i potencijala, iako ne mogu baš reći da sam zadovoljan načinom na koji se ovdje stvari realizuju — konkretno mislim na produkciju (od najobičnijeg flyera pa do nekog ozbiljnog photo shootinga za kampanju i slično)… Izgleda da je ljudima ovdje ideja mnogo bitnija od realizacije (u jednu ruku to i opravdavam), ali isto tako mislim da tu ideju treba adekvatno oblikovati. To nas dovodi i do značenja samog pojma o kojem pričamo — o “dizajniranju”. Što se tiče indiviua u ovoj struci, ne znam koga bih baš izdvojio… Nije da sam sad ciničan, sitničav ili isuviše kritički nastrojen, ali jednostavno mi se čini da ovdje još uvijek nemamo nekoga ko se znatno izdiže iznad drugih. Ipak, kako rekoh, definitivno imamo kreativaca koji rade na pristojnom i ipak zavidnom nivou.

Kome su grafički dizajneri najpotrebniji u BiH?
Izgleda političkim strankama… I dizajneri i fotografi (iako, sudeći prema zadnjim izborima, fotografe niko nije unajmljivao… Shvatili ljudi da fotografi mlate pare bez veze, pa uzeli stvari u svoje u ruke…). Hm, s obzirom da smo zemlja u tržišnom razvoju, mislim da smo očito najpotrebniji nekim novim firmama, brendovima, poduzetnicima i sl., a ostane nam malo vremena i za lokalne kulturne projekte, koncerte, predstave itd.

Dobre i loše strane zvanja grafički dizajner?
Dobra strana — desna, a loša — lijeva. Pa ono što volim kod grafičkog dizajna jeste upravo vizuelna komunikacija, odnosno jednostavnost iste. Imam veoma izražen problem sa prihvatanjem današnje vizuelne umjetnosti i jako kritičan stav prema istom. Ne smetaju mi novi mediji, niti nove tematike kojima se umjetnici bave i obrađuju, ali mi strašno smeta nedostatak dijaloga. Umjetnost je danas postala monolog, i to veoma arogantan.

Gdje je inspiracija?
I ja bih jako volio da znam!

Koja oblast grafičkog dizajna te najviše interesuje?
Hm…sve je tu nekako smiksano i ne mogu nešto pretjerano izdvojiti, ali recimo da najviše volim raditi za kulturu (muziku, teatara i sl.)

Na koji način dolaziš do klijenata?
S obzirom da sam protekle tri godine radio u agenciji, o tom dijelu biznisa nisam morao razmišljati… Sad…putem oglasa za usamljena srca.

Dizajnerski idoli?
Dave McKean i The Designers Republic

Freelance ili stalno zaposlenje?
Freelance

Dnevna ili noćna smjena?
Kako kad…

Najdraži software za grafički dizajn?
Calculator! Inače, Photoshop i Lightroom.

Da li (i u kojoj mjeri) koristiš tutoriale? Imaš li neke preporuke?
Skoro pa nikad, jednostavno sam tip “sam svoj majstor”…

Na koji od svojih radova si najponosniji i zašto?
Kako i rekoh ranije, s obzirom da najviše volim raditi za kulturu, mislim da najdraži radovi i potiču iz te oblasti. Za razliku od te neke korporativne estetike koju moraš ispoštovati kad radiš za klijente koji se bave velikim i ozbiljnim biznisom, mislim da si ovamo ipak možeš dati oduška u tom nekom, da banaliziram, umjetničkom smislu.

Čime si trenutno preokupiran/kakvim projektima?
Trenutno par sithni projekata, a evo pišem i neki interview…

Studirao si na odsjeku za grafički dizajn pri Akademiji likovnih umjetnosti  u Sarajevu. Šta poručuješ svim budućim studentima?
Studirao, studiram, studirat ću. Imam još do diplome… Iskrena poruka budućim studentima bi bila sljedeća: iako sam i sam već priznao taj neki kritički stav prema ovim lokalnim načinima obavljanja stvari (u što bi spala i viša edukacija), moram ipak priznati da tokom višegodišnjeg sškolovanja nikad nisam izgubio zahvalnost prema usmjerenjima koja sam stekao u toj instituciji, a mislim da je u tome u mnogome pomogao i kadar ljudi koji svakodnevno žive ono čemu te uče…

Par brzinskih design-link-preporuka za sve SUB čitatelje
Uh… Ne znam…

Za kraj, tvoja poruka za čitatelje SUB magazina
Nikad ne znam šta da napišem za pitanja ovog tipa, pa sačekajte me onda do sljedećeg interview-a — valjda ću smisliti nešto pristojno…

Joseph Paul Jernigan (Januar 31, 1954 – August 5, 1993) je teksaški ubica koji je smaknut po zakonu, smrtonosnom injekcijom tačno u 12 sati i 31 min. Pitate se kakve veze njegova smrt ima sa umjetnošću? Ukratko — uske, no prvo ćemo da vam sročimo pozadinu ovog crnjaka … Sve je počelo davne 1981. godine kada je Joseph provalio u kuću sedamdesetpetogodišnje Edward Hale koja ga je zatekla na licu mjesta dok je pokušavao otuđiti njenu mikrovalnu. Joseph je baki poklonio metak kao kartu za vječna lovišta, pa je tim činom, naravno, zaradio robiju. U međuvremenu je čovjek tražio i pomilovanje, što je sud odbio, pa je postalo neizbježno da će u zatvoru i dočekati svoj kraj. Pred izvršenje kazne je odlučio da svoje tijelo donira “Colorado’s Health Sciences Center” sveučilištu koje je u sklopu svog “Visible Human” projekta napravilo ovaj iznimno jeziv ali i vrlo efektivan i interesantan rad — tačnije niz fotografija i snimaka sa presjekom Josephovog tijela. “Junak” priče je izrezan na 1,871 komada koji su kasnije slikani i obrađivani u nekoliko tehnika. Kako to sve izgleda prosudite sami …

Više o projektu 12:31 saznajte na oficijalnoj stranici.

Dvadesetogodišnja fotografkinja iz Minneapolisa u posljednih godinu dana napravila je izuzetan umjetnički napredak, sa dobro poznatim fotografskim projektom “365 Days”. Međutim, sebi za zadatak je dala da se udalji od tipičnih svakodnevnih fotografija, te napravi nešto sasvim drugačije, i za njen lični rad, i za općenito ovakvu vrstu projekta. Radovi su zahtjevali mnogo planiranja, neuspjeha, poteškoća, kako tehničkih, tako i konceptualne prirode. No, krajnji rezultat izgleda odlično, što hoće reći da je ipak takav trud izrodio nevjerovatno maštovite i kreativne fotografije. Kompilacija podsvijesti i snova je očita inspiracija za ovakve fotografije, te naročito, želje i ženski strahovi.

Karrah Kobus DeviantArt profil.

Za sve nas i vas koji se još uvijek niste imali priliku susresti uživo sa svim ovim malim nevjerovatnim bićima — tu je galerija puna neiscrpne inspiracije. Uživajte. Boooch!

Dolores Juhas je hrvatska fotografkinja, koja trenutno živi i radi u Osijeku.
Tijekom djetinjstva je živjela u Mađarskoj, ali se nakon završetka osnovnoškolskog obrazovanja vratila u Hrvatsku. Od djetinjstva je fascnirana umjetnicima i umjetnošću.
Nakon prekida studija turizma i ekonomije, otkriva svoju strast za fotografijom, te od 2007. godine svoju karijeru gradi u profesionalnom svijetu fotografije.
Njezin rad fokusira se na temu ljudskog oblika u kojima su prisutni snažni elementi romantizma i fantazije.
Cilj joj je ne samo za hvatanje autentičnog ljudskog izraza i emocije svojih subjekata, već i personificiranje onih emocija gurajući vizualne iluzije i provodeći inovativni smjer u kojem radi.
Kao rezultat toga, neprimjetno spaja fotografiju s raznim vizualnim komponentama u kojima stvara spoj stvarnosti i mašte.

Diedre M. Blake, američka profesionalna umjetnica i art terapeutkinja o radu Dolores Juhas

“Soul” is the first word that comes to mind when I think of the photography of Dolores Juhas. Her work harkens to the mind one’s own life experiences, while simultaneously displays the depths of  Ms. Juhas’ emotional and spiritual journey over the course of her life. Her photography asks of the viewer to not only see the world as she has seen it, but to understand it and ponder it as well.

There are numerous adjectives that one can use to describe the mood of Ms. Juhas’ photography. Primarily, I believe her images are about self-reflection. Her images ask the viewer to stop for a moment, and to look at himself or herself, and the world, in which s/he lives. These images reflect both the people and the places that are a product of a war-torn country still in recovery, and Ms. Juhas’ acts as both participant to that process and documentor.

I have had the pleasure of watching the growth of Ms. Juhas since the past year, and am continually amazed by the dedication that she has to her craft, her subjects, and her goals. She is a young woman, who is making a definitive mark in the world of art, and is a refreshing face and statement for women within the arts. Particularly, she is an emerging voice with which to be reckoned within her homeland of Croatia”

Dolores Juhas personalni online portfolio.

Ishac Bertran nedavno je na blogu objavio mnoštvo fotografija koje su nastale kao dio njegovog eksperimenta u domenu generativne fotografije. Ukratko, cijeli proces objašnjava tako što digitalne crteže projicira na ekranu u mračnoj prostoriji, te ih 5 sekundi fotografira koristeći dugu ekspoziciju. Njegovo eksperimentiranje uglavnom se odnosi na kombinaciju processinga, ekspozicije i brzine slike kako bi pronašao greške koje se pojavljuju zbog kompjuterskog monitora i grafičke kartice, te između digitalnih i analognih medija. Greške koje nastaju su unikatne i neprimjetne ljudskom oku, te ih je gotovo nemoguće reproducirati. Ova fotografska tehnika koristi algoritam sa određenom slučajnosti koja se pojavljuje zbog nepravilnosti renderinga i asinhronizacije između brzine slike video signala i refresh brzine projektora.

Pogledajte sve galerije s generativnim fotografijama Ishaca Bertrana, a ako vas zanimaju i ostali koncepti, instalacije i animacije ovog zanimljivog španjolca — tu je i njegov online portfolio.