Sub » Grafički dizajn

Čika Vignelli

Goran Marković — Wed, 14 Sep 2011 09:12:14 +0000

Danas 80 godišnjak, ali još uvijek važi za vodeće ime u svijetu dobrog i kvalitetnog dizajna. Massimo Vignelli je rođen u Milanu, Italija, davne 1931 godine.
Čak i kao dječak je bio zanesen sa dizajnom ali je u drugu ruku obožavao i arhitekturu kao i produkt dizajn. Kada je došlo vrijeme za fakultetsko obrazovanje odabrao je u prvoj
godini “Politecnico di Milano”, a nakon toga prestižni Venecijanski Arhitektonski fakultet “Universita di Architettura”.

Prilikom posjeta svojim prijateljima i suradnicima na fakultetu između 1956 — 1960, odlučio je da 1966 godine se usidri u New Yorku i pokrene agenciju pod nazivom “Unimark international”. Unimark Internationl ubrzo postaje vodeća branding kuća, pod čijim krovom su se prerađivali najveći svjetski brendovi, pa je tako i American airlines postao vizualno prepoznatljiv tek nakon rebrendinga. Naravno Vignelli je imao velikih problema sa inkorporiranjem orla u logotipu, ali je na kraju rezultat bio i više iznad očekivanog. Ubrzo nakon AA je uslijedio jos veći zadatak a to je brandiranje NY podzemne željeznice, pa se na tom zadatku formirao tim od danas vodećih svjetskih imena u dizajnu, pod dirigentskom palicom čika Massima. Vignellijev dizajn se sastoji od tri jednostavne stavke: vizualno jak, intelektualno elegantan i iznad svega bezvremenski.

1971 godine, Massimo sa svojom suprugom Lellom osnivaju Vignelli asocijaciju i nastavljaju da rade u svom studiju u New Yorku. Sve svoje skice i radove koji nisu ugledali svjetlo dana su poklonili Rochesterskom inisitutu za tehnologiju. Kompletna arhiva će stajati izložena i dostupna svim studentima koji su zainteresovani za radove
Vignelli asocijacije. Ostao mu je jedan neispunjen san a to je da rebrandira Vatikan i kreira im prepoznatljiv i jednostavniji identitet, ali bi zadržao trenutni znak.

Massimo Vignelli je čovjek koji je od dana kada je počeo da radi na poljima dizajna, ne samo grafičkog, koristio svoju moleskin knjižicu i u nju je biljezio sve, od redizajna logotipa, izgleda prelomljene stranice, fax pisma, izgleda i nacrta lampe, stolice i svih mogućih stvari na kojima je radio. Arhiva koju je poklonio Rochesterskom univerzitetu je stala u 16 kutija i sadrži 2034 moleskin knjižice, koje je Massimo ručno pravio u svom studiju.
Isto tako jedan od meni dražih dokumentarnih filmova koji govore o dizajnu je “Helvetica” u kojem je Massimo Vignelli jedan od sugovornika, i u jednom dijelu se vidi proces njegovog rada koji je već gore opisan.

Čitaocima ostavljam da pogledaju dokumentarac Helvetica, a više o Massimo V. mogu pronaći na stranici njegove asocijacije. Poklon PDF guideline book “The Vignelli canon”.

Floating X

Adi Dizdarević — Tue, 13 Sep 2011 09:13:32 +0000

Jack Crossing je engleski dizajner, stacioniran u Londonu, a njegva preokupacija je kombinacija “tradicionalnog” grafičkog dizajna, digitalne manipulacije i tipografije. Pored toga, prisutan je kao suradnik i autor na mnogim popularnim art blogovima i portalima, uključujući fffound, Design you trust, FromFiftyFive itd. Jack je do sad u nekoliko navrata skrenuo pažnju dizajnerskog svijeta na sebe, kako odličnim odabirom tematike i samih ideja svojih foto manipulacija, tako i veoma interesantnim tipografskim zahvatima. Neki od najprimjećenijih radova su mu “6th Avenue”, “+\\\///+” itd.
Ipak, danas nećemo raditi the best of selekciju ili predstavljanje kompletnog portfolija, već kratki osvrt na jedan od novijih digitalnih zahvata, koji je trenutno u toku kreativnog razvoja.

Radi se o studiji lebdećih objekata u prostoru ili preciznije rečeno lebdećih automobila. I tu ništa ne bi bilo čudno da vozila nisu premazana grafitima i tektsuralnim paternima, a potom postavljena u svoj, više-manje, nativni okoliš uz isključeno gravitaciono polje.
Istina, ova serija se može okaraterizirati i kao običan niz eye candy sličica, bez kompleksnije pozadine. Kako god, upravo ovakav tip radova veoma često probudi u posmatraču “ono nešto” ili jednostavno iziskuje “Save Image As…”, a više od toga vjerovatno i ne trebamo tražiti.

Jack Crossing personalni online portfolio.

Da li znate ko je Niels Shoe Meulman?

Goran Marković — Tue, 06 Sep 2011 16:48:02 +0000

Čovjek koji je počeo svoju karijeru kao ulični crtač / graffiti artist i koji je s vremenom kroz uticaj drugih umjetničih platformi počeo da se bavi i grafičim dizajnom, te je pronašao tanku nit koja spaja te dvije platforme. Ubrzo se kanalisao na tipografiju i tako je počeo njegov, danas prepoznatljivi, pravac.
Kaligrafija kao grana umjetnosti se prvi put zabilježila negdje oko 568. godine kod pisara koji su bili inspirisani starim sirijskim krasopiscima.

Shoe je bio jako zainteresovan za arapsku kulturu i umjetnost, pa je tako istraživajući razvijao svoj stil i gradio ga godinama. Na tom putu od graffiti umjetnika koji je svoj likovni stav ugradio u zidove te iste kulture, Shoe je 80ih godina imao priliku da sarađuje sa velikanima graffiti scene kao što su Dondi, Haze, Keith Haring i mnogi drugi. Kroz saradnju i prepoznatljivi pravac ovog umjetnika pojavila se potreba i želja za timom, pa je tako u saradnji sa par crtača iz Evrope, tačnije sa Bando (Pariz) i Mode2 (London) oformio CTK crew ( Crime Time Kings). Njihovo zalaganje i prepoznatljivi pravac imali su veliki odjek u Evropi pa samim tim su indirektno i diktirali stil crtanja u tom periodu.

90e su pokucale na vrata, mnogo se stvari promjenilo, artisti su imali mnogo veće izvore za svoje radove, pa se tako i njihova tehnika razvijala iz dana u dan, a Shoe je započeo saradnju sa danskim maestrom grafičkog dizajna Antonom Beekeom.

Tokom njihove saradnje Nielsu se javila potreba za samostalnim radom, pa je tako otvorio i svoj studio Caulfield & Tensing, a ubrzo nakon toga je ostvario i jako dobru saradnju sa oglašivačkom agencijom “Unruly” koju je par godina kasnije preobrazio u manofakturu za proizvodnju svilenih marama i galeriju.

Niels “Shoe” Meulman revolucionira umjetnost pisanja graffita sa kaligrafijom i naziva je Calligraffiti. On je trigao ovu granu umjetnosti ne tako davne 2007. pokrenuvši samostalnu izložbu u Amsterdamu. Od tada, njegovi Calligraffiti uradci (potpisani sa NSM) su prikazani u raznim međunarodnim izložbama i dio su nekoliko muzejskih zbirki. Današnji stil i njegovi radovi se mogu opisati kao sažetak ekspresionizma sa kaligrafskim porijeklom.

Niels Shoe Meulman personalni online portfolio.

Art profil + intervju · Goran Lizdek

Amila Hrustić — Mon, 25 Apr 2011 12:57:20 +0000

Ime i prezime / naziv skupine
Goran Lizdek (28)
BiH / Sarajevo

Vrsta umjetnosti
Grafički dizajn, fotografija

Tip medija
Print, outdoor, indoor…

Kratka biografija
Goran je rođen i živi u Sarajevu gdje je proveo i period ratnih dejstava. Završio je srednju školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu (odsjek reklamne grafike). Po završetku srednje škole upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu (odsjek za grafički dizajn). Tokom studija sticao je i radna iskustva na polju grafičkog dizajna i fotografije radeći kao freelancer za advertising agencije i direktno sa klijentima. Posljednje tri godine je radio u agenciji Communis na poziciji art direktora, a odnedavno je ponovo u freelance vodama…

Fokus, ideje, ciljevi i eventualni planovi
Mislim da u ovom gradu, odnosno državi, imamo sasvim dovoljno dobrih grafičkih dizajnera, ali ne toliko i dobrih fotografa (naravno, čast izuzecima) — stoga mislim da bi bilo dobro podići advertising fotografiju na malo respektabilniji nivo. Radim na tome da se pokrene studio u kojem bi se stvari radile malo drugačije… Što se tiče ostalih planova, možda je bolje da ih i ne spominjem jer neki uopšte nemaju veze sa grafičkim dizajnom, odnosno vizuelnim komunikacijama uopšte. Samo ću reći da su još uvijek kreativne prirode i imaju veze sa muzikom.

Izložbe
1997 – Grupna izložba radova osnovnih sarajevskih škola na temu anti-pušačkog karaktera povodom obilježavanja internacionalnog dana borbe protiv pušenja. Učestvovao sa kombinovanim crtežom.
1999 – Grupna izložba umjetničkih radova sarajevskih i daytnoskih učenika u projektu “Snovi, strahovi i nade naših života” u Daytonu, SAD. Učestvovao sa 5 kombinovanih crteža / slika i 3 skulpture.
2000 – Grupna izložba 35 najboljih radova na temu “Čak i ratovi imaju granice” organizovana od strane Internacionalnog Komiteta Crvenog Krsta. Učestvovao sa jednim crtežom.
2000 – Grupna samo-inicirana izložba “Sjaj” sa Adisom Lukačem i Dženanom Šehićem. Učestvovao sa 9 crteža / slika i 2 instalacije.
2001 – Grupna samo-inicirana izložba fortografije i stripa “(bez naziva)” sa Enisom Bravo. Učestvovao sa većim brojem fotografija i jednim stripom.
2001 – OSCE-ova izložba svih prijavljenih radova na njihov konkurs za mlade “Mi to možemo…”. Učestvovao sa po jednim radom u kategorijama: fotografija, strip, muzika.
2002 – Druga grupna samo-inicirana izložba fortografije “(bez naziva)” sa Enisom Bravo.

Nagrade i priznanja
1996 – OSCE-ova nagrada za najbolji dizajn izbornog postera (u kategoriji za mlade od 14 – 16 godina) tokom državnog takmičenja za dizajn izbornog postera.
1997 – Nagrađen “Zlatnom Eurekom” na kantonalnom takmičenju mladih inovatora od strane Narodne Tehnike za najbolji informatički program.
1997 – Nagrađen “Zlatnom Eurekom” na državnom takmičenju mladih inovatora od strane Narodne Tehnike za najbolji informatički program.
1999 – “Art Award” za radove predstavljene na izložbi u Dayton Art Institutu tokom projekta “Snovi, strahovi i nade naših života”.
2001 – Prva nagrada za najbolju fotografiju – OSCE konkurs “Mi to možemo…”, Sarajevo.
2001 – Druga nagrada za najbolji strip – OSCE konkurs “Mi to možemo…”, Sarajevo.
2001 – Treća nagrada za najbolju muzičku kompoziciju – OSCE konkurs “Mi to možemo…”, Sarajevo.
2004 – Nagrada za najbolji studentski rad – Workshop u okviru 2. Sarajevskog No limit advertising festivala, Sarajevo.
2005 – Nominacija za Zlatni grudnjak za najbolji rad prema kreativnom briefu – VII Magdalena Festival, Maribor.
2006 – Specijalna nagrada za poster – Bijenale studentskog postera, NovI Sad.
2007 – Specijalna nagrada “Art in Advertising” – IX Magdalena Festival, Maribor.
2009 – Glavna nagrada za najbollji poster (13. Sarajevo Jazzfest) – No Limit festival, Sarajevo.

Kada i kako si se počeo baviti grafičkim dizajnom?
Prije nekih par minuta… a htio da vidim šta je to tako interestantno raditi u tom Photoshopu. No dobro, pa recimo da ovdje ne mogu ponuditi egzaktan odgovor, odnosno godinu ili dan kad je to počelo, ali recimo otprilike krajem osnovne škole kad sam se našao u situaciji da radim kojekakve postere iz biologije ili oglase na temu AIDS-a ili slično. Ozibljna odluka, odnosno prekretnica, je naravno bio upis u srednju školu primijenjenih umjetnosti na odsjek grafičkog dizajna (iako se, iz meni nepoznatih razloga, to i dalje tamo zove odsjekom za reklamnu grafiku). Sve poslije toga je bila umjereno odvagana kombinacija edukacije i prakse…

Tvoj osvrt na grafički dizajn u BiH — koga od dizajnera izdvajaš i zašto?
Za razliku od mase drugih stvari u našoj državi (nažalost), mislim da grafički dizajn i nije u tako nezavidnoj poziciji. Smatram da imamo dovoljno kreativne energije i potencijala, iako ne mogu baš reći da sam zadovoljan načinom na koji se ovdje stvari realizuju — konkretno mislim na produkciju (od najobičnijeg flyera pa do nekog ozbiljnog photo shootinga za kampanju i slično)… Izgleda da je ljudima ovdje ideja mnogo bitnija od realizacije (u jednu ruku to i opravdavam), ali isto tako mislim da tu ideju treba adekvatno oblikovati. To nas dovodi i do značenja samog pojma o kojem pričamo — o “dizajniranju”. Što se tiče indiviua u ovoj struci, ne znam koga bih baš izdvojio… Nije da sam sad ciničan, sitničav ili isuviše kritički nastrojen, ali jednostavno mi se čini da ovdje još uvijek nemamo nekoga ko se znatno izdiže iznad drugih. Ipak, kako rekoh, definitivno imamo kreativaca koji rade na pristojnom i ipak zavidnom nivou.

Kome su grafički dizajneri najpotrebniji u BiH?
Izgleda političkim strankama… I dizajneri i fotografi (iako, sudeći prema zadnjim izborima, fotografe niko nije unajmljivao… Shvatili ljudi da fotografi mlate pare bez veze, pa uzeli stvari u svoje u ruke…). Hm, s obzirom da smo zemlja u tržišnom razvoju, mislim da smo očito najpotrebniji nekim novim firmama, brendovima, poduzetnicima i sl., a ostane nam malo vremena i za lokalne kulturne projekte, koncerte, predstave itd.

Dobre i loše strane zvanja grafički dizajner?
Dobra strana — desna, a loša — lijeva. Pa ono što volim kod grafičkog dizajna jeste upravo vizuelna komunikacija, odnosno jednostavnost iste. Imam veoma izražen problem sa prihvatanjem današnje vizuelne umjetnosti i jako kritičan stav prema istom. Ne smetaju mi novi mediji, niti nove tematike kojima se umjetnici bave i obrađuju, ali mi strašno smeta nedostatak dijaloga. Umjetnost je danas postala monolog, i to veoma arogantan.

Gdje je inspiracija?
I ja bih jako volio da znam!

Koja oblast grafičkog dizajna te najviše interesuje?
Hm…sve je tu nekako smiksano i ne mogu nešto pretjerano izdvojiti, ali recimo da najviše volim raditi za kulturu (muziku, teatara i sl.)

Na koji način dolaziš do klijenata?
S obzirom da sam protekle tri godine radio u agenciji, o tom dijelu biznisa nisam morao razmišljati… Sad…putem oglasa za usamljena srca.

Dizajnerski idoli?
Dave McKean i The Designers Republic

Freelance ili stalno zaposlenje?
Freelance

Dnevna ili noćna smjena?
Kako kad…

Najdraži software za grafički dizajn?
Calculator! Inače, Photoshop i Lightroom.

Da li (i u kojoj mjeri) koristiš tutoriale? Imaš li neke preporuke?
Skoro pa nikad, jednostavno sam tip “sam svoj majstor”…

Na koji od svojih radova si najponosniji i zašto?
Kako i rekoh ranije, s obzirom da najviše volim raditi za kulturu, mislim da najdraži radovi i potiču iz te oblasti. Za razliku od te neke korporativne estetike koju moraš ispoštovati kad radiš za klijente koji se bave velikim i ozbiljnim biznisom, mislim da si ovamo ipak možeš dati oduška u tom nekom, da banaliziram, umjetničkom smislu.

Čime si trenutno preokupiran/kakvim projektima?
Trenutno par sithni projekata, a evo pišem i neki interview…

Studirao si na odsjeku za grafički dizajn pri Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Šta poručuješ svim budućim studentima?
Studirao, studiram, studirat ću. Imam još do diplome… Iskrena poruka budućim studentima bi bila sljedeća: iako sam i sam već priznao taj neki kritički stav prema ovim lokalnim načinima obavljanja stvari (u što bi spala i viša edukacija), moram ipak priznati da tokom višegodišnjeg sškolovanja nikad nisam izgubio zahvalnost prema usmjerenjima koja sam stekao u toj instituciji, a mislim da je u tome u mnogome pomogao i kadar ljudi koji svakodnevno žive ono čemu te uče…

Par brzinskih design-link-preporuka za sve SUB čitatelje
Uh… Ne znam…

Za kraj, tvoja poruka za čitatelje SUB magazina
Nikad ne znam šta da napišem za pitanja ovog tipa, pa sačekajte me onda do sljedećeg interview-a — valjda ću smisliti nešto pristojno…

Rezultati Molimao nagradne igre

Adi Dizdarević — Mon, 22 Nov 2010 21:08:30 +0000

Dragi naši, kako smo najavil i obećali stigao je dan rezultata, dan odluke, dan nakon kojeg više ništa neće biti isto, a opet … možda i hoće, no svejedno bolje i prikladnije template rečenice za ovaj tekst nije bilo u wordstocku. Očekivano, radile su veze, zvale su se tetke i strine na funkciji, gurale se koverte u džepove … prebacio se pokoji euro na Paypal. Vjerovatno bi bilo i kojekakvih nenadanih posjeta i poklona ispred redakcije da je imamo, ovako je sve to ostalo u digitalnim logovima. Al’ Facebook zna.

Znamo da je mnogima bilo čudno što Sub kao nešto daruje, zna raja koliko smo stisnuti. Redom studenti, polustudenti i geekovski polutani željni internet slave i sponzora koji će nabaciti štogod za baner pozicije kojih nemamo, ali nek se zna da je u planu. Nego šta se moglo očekivati sem namještene igre, a možda bi i bilo tako da smo imali više vremena za razraditi strategiju. Jer onako iskreno i sam sam trznuo na onog Vučka, samo komšijina Subheta nije htjela da taj majak osvoji za mene i ako sam joj obećao instalirati sedmicu i neki antivirus. Al došlepšat će kuja centralnu kad joj zatreba i praviće se da ne zna razliku između IT servisera i web dizajnera. Bedaci.

No, na stranu frustracije jer nagrade su tu, a Sandin nestrpljivo očekuje adrese dobitnika kako bi im od srca poslao 3pm (3 predivne majice) jer i njemu je dogruhalo da ih gleda, a zna da više nisu njegove. Pa krenimo redom…

–U kategoriji “Fes”, nagradu za niz riječi odnijela je Noxeen Irie sa komentarom “Trip tripuje Latifaga”. Čestitamo pobjednici.

–U kategoriji “Sap bič”, nagradu je pokupio Armin Übermensch Husić koji je majstorski spustio Vanji, Angeli i Milanu sa komentarom “jer Vanji, Angeli i Milanu neće stojat”. Tako je Armine rekao si im, sad je na njih red iza škole. Čestitamo.

–I na kraju “Vučka” odnosi Alma Selimović koja se toliko potrudila da zbuni učesnike i žiri da smo pomislili kako ćemo ispasti vrlo plitki ako joj ne damo nagradu. Mudar potez zar ne, prosudite sami : “pas sa slike (Roux) neprestano cvili od kako je slučajnim pokretom šape otvorio ovu stranicu!…ja mu pokušavam objasniti da to nije njegov izgubljeni deda koji se penjao po Planinama oko Sarajeva 84′ ali Roux jednostavno ne sluša. Znate kakvi su psi, furaju se da imaju neko šesto čulo. Čak kaže da je od njega nasljedio umjetnički talenat … U svakom slučaju samo sam se htjela požalit … mali postaje očajan, Pa vi vidite…”. Aferim.

Na kraju zahvaljujemo Sandinu (Molimao) za odlične rukotvorine i svima koji su učestovali, uz suck my dirty kliše i više sreće drugi put.

Plastična mora · Bor Dizdar

Amila Hrustić — Thu, 15 Jul 2010 14:38:13 +0000

Plastična mora je projekt grafičkog dizajnera Bora Dizdara i bavi se osvješćivanjem utjecaja plastičnih vrećica po okoliš. Projekt se temelji na nekoliko pretpostavki: plastične vrećice štete okolišu, prosječan potrošač nije svjestan učinka plastične vrećice na okoliš i značaja svoje uloge u lancu, papirnate i tekstilne vrećice su ekološki prihvatljivije.
100.000 kitova, ptica, tuljana i kornjača umiru svake godine zbog plastičnih vrećica na moru i u podmorju. Životinje progutaju plastičnu vrećicu, zamijenivši je za moguću hranu (npr. meduzu) i umiru u bolovima zbog začepljenja ili nemogućnosti daljnjeg prehranjivanja. Također, mnogo je slučajeva u kojima su ptice, ribe, kornjače ili druge životinje ostale zapetljane u vrećicama i danima umirale u mukama, kako u podmorju, tako i u ruralnim područjima. Raspadom njihovog leša, plastika se ponovno vraća u prirodu i ciklus se može ponavljati stotinama godina. Ostaci osmog kontinenta plutaju tihim oceanom i zauzimaju površinu dvostruko veću od SAD-a. Riječ je o smeću sastavljenom od raznoraznih ostataka, većinom plastičnih, među kojima se nalaze i nogometne lopte, kajaci, lego-kockice i vrećice, a na okupu ga drži podvodna struja. Nalazi se 500 nautičkih milja od obale Kalifornije i proteže se preko sjevernog pacifika i Havaja, gotovo do Japana.
Podaci do kojih je došao tokom istraživanja govore da 42 % ispitanika ne koristi “reusable” vrećicu (jedan od glavnih razloga je zaborav), 42% smatra da su industrija i trgovine glavni krivci za ekološki nemar, 40% smatra pojedinca glavnim krivcem, 18% je optužilo Vladu, dok 56% smatra da bi radikalni potezi Vlade (zabrane i porezi) doprinijeli promjeni navika građana.
Naglasak u projektu Plastična mora stavljen je na eksperimentiranju sa komunikacijskim kanalima, odnosno na ispitivanju mogućih medija za prenošenje informacija, te se fokus nalazi na shopping centrima, zidovima podzemnih garaža i supermarketima.

Bor Dizdar (www.bordizdar.com) završio je Studij dizajna na Limkokwing University of Creative Technology u Maleziji (2004.), nakon kojeg se vraća u Sarajevo i radi kao grafički dizajner u lokalnoj kući F.I.S.T koja se bavi filmskom i TV produkcijom, te u marketinškoj agenciji Via Media.
“Iako stičem lijepa i korisna iskustva, osjećam određenu prazninu i nedorečenost. Vjerovatno zato jer smatram da dizajneri svojim radom i angažmanom mogu stvarati nove vrijednosti, a ne samo dizati cijenu već postojećim komercijalnim proizvodima i uslugama — kako je to kod nas obično slučaj. Odlučujem se preseliti u Zagreb, kako bih bio sa svojom djevojkom, te kako bih upisao postdiplomski studij. “
Birokratski problemi ga sprečavaju da upiše godinu, pa se zapošljava u multidisciplinarnom uredu za arhitekturu, urbanizam, grafički i produkt dizajn gdje biva angažiran na izradi signalistike za novu zagrebačku zgradu hitne pomoći koja dobiva svjetsku nagradu za arhitekturu u kategoriji “Civic and Community”. Jedan od projekata na kojima radi je i kvartalni časopis Civilno društvo. Također, radi i na materijalima povodom otvaranja nove zgrade Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu (deplijani, mape, plakati, redizajn loga itd). U jesen 2009-e upisuje postdiplomski studij na Studiju dizajna u Zagrebu.
Trenutno je zaposlen u Cotrugli Business School kao part-time dizajner, a svakako, cijelo vrijeme radi i na povremenim projektima vezanim za Fondaciju Mak Dizdar.
“Dizajnom se bavim jer to smatram plemenitim zanimanjem. Svojim radom nastojim vizualno opismeniti sredinu u kojoj djelujem. Za pet godina se vidim na čelu kreativnog tima Fondacije Mak Dizdar ili nekog studija koji djeluje u domenu kulture. Želja mi je tokom života snimiti igrani film.”

Don’t throw anything away, there’s no “away”

Amila Hrustić — Thu, 24 Jun 2010 10:51:06 +0000

Studenti zagrebačkog Studija dizajna u posljednje vrijeme uzimaju glavne nagrade na raznoraznim dizajnerskim takmičenjima. O jednom takvom smo nedavno i pisali (link), a u ovom članku vam donosimo fotografije od kojih je nastao sam pobjednički plakat za World Industrial Design Day 2010 iza kojeg stoje Ivan Orin Vrkaš i Bojan Krištofić.

Art profil: Mirza Sadović

Amila Hrustić — Sun, 07 Feb 2010 15:13:51 +0000

“Lego kockice, bizarne WC pločice, ekonomija i umjetnost”

Mirza Sadović (25)
BiH / Sarajevo
Fabrika, Radio Sarajevo

Vrsta umjetnosti
Dizajn, Fotografija, Digitalna manipulacija, Web dizajn.

Tip medija
Diđital :)

Bio
Rođen sam (na radost svoje mame) 8. marta 1984. u Sarajevu. 1987. godine postajem neviđeni kreativac u sklapanju abominacija LEGO kockicama. 1998. godine sam pročitao cijeli ugovor za pristupanje Geocities web hostingu jer sam mislio da će me prevariti. Iste godine sam napravio prvi website. Malo nakon toga sam završio sredjnu školu „Druga Gimnazija“. Prestao sam čitati ugovore. Upisao Ekonomski fakultet. Naučio kako bi ipak trebao čitati ugovore. Diplomirao 2008. na Ekonomskom Fakultetu u Sarajevu na odsijeku „Razvoj poslovnih informacionih sistema“. Još uvijek mislim da sam profulio fakultet. Nadam se karijeri gradnje abominacija LEGO kockicama.

Fokus, ideje, ciljevi i eventualni planovi
Trenutno radim u agenciji Fabrika, gdje pripremam dosta projekata, među ostalom sam zadužen za vizuelni izgled portala Radio Sarajevo, te još nekolicine drugih projekata. Fotografija, koju smatarm dragim hobijem, bih volio malo promovisati u nešto konkretnije. Iskreno želim da u BiH proguram neke standarde web dizajna koji će nam generalno dići kulturu i prestiž web scene.

Nagrade i priznanja
Daily Deviation na Deviantart stranici, na zadnjoj strani indexa imam upisano da sam položio prvu knjigu poslovnog prava (među priznanjima), te naravno beskrajna podrška moje porodice. Također sam ponosan na srebrnu nagradu na takmičenju narodne tehnike 1998. godine, gdje sam istu osvojio za website moje osnovne škole. Posjedujem diplomu da sam certifikovan „power user“ Windows-a 98.

Ekonomija + umjetnost?
Naučiš da poznaješ neprijatelja. Kada radiš neki projekat, znaš anticipirati kako će klijent reagovati te možeš sebi ubrzati
rad i smanjiti frustracije beskonačnih revizija. Na žalost, to često znači da također i opravdavaš kada prikočiš sebi kreativnost,
sve u cilju da se postigne finalni rezultat.

Koje su najčešće teme tvojih fotografija?
Još uvijek se nisam oslobodio u smislu da fotkam ljude na ulici, tako da se većinski svodi na mrtvu prirodu, životinje i neke
lijepe apstrakcije.

Gdje je inspiracija?
U WCu. Ozbiljno. Kod kuće mi WC ima izuzetno bizarne pločice u koje dok buljim zaboravim sve oko sebe i mogu da iskristališem
neku ideju. Ako tražim konkretne oblike, gledam u drvena vrata koja u svojoj starosti imaju posebne nijanse, obline i ostale sitnice
koje me često dovedu do nekog početka. Tuđe radove jako rijetko uzimam za inspiraciju jer se ili deprimiram ili dobijem previše sličnu
ideju.

Ko su tvoji klijenti?
Pored klijenata Fabrike (muzičara, umjetničkih događaja, korporacija, srednjih firmica) u suštini radim sa svima kojima stignem. Surađujem
sa izvrnsnim fotografom Emirom Haverićem, za stare prijatelje iz Australije dizajniram iPhone aplikacije, imam čak i jednu glumicu iz SAD
za koju sam radio web, te istražujem još mnoge mogućnosti. Definitivno neću da se ograničim još na jednu industriju.

Umjetnici koji te inspirišu?
Da Vinci. On je bio lud. Nedavno sam čak pročitao njegov CV koji je slao grofu Milana kada je aplicirao za posao. Lik je imao fantastičan portfolio.
Rembrandt mi je uvijek bio drag. Od ovih živih se nikada nisam fokusirao na pojedinca, već na site-ovima poput abduzeedo.com ili smashingmagazine.com
uvijek tražim nove i zanimljive budale. Na Deviantartu se također može naći dosta fantastičnih fotografa.

Planovi za samostalnu izložbu?
Nisam dovoljno ponosan na svoje radove da bih nešto samostalno izložio. Imao sam, doduše, ideju da napravim izložbu mijanturnih sličica koje pravim za
Radio Sarajevo članke, budući da su skoro prerasli u svoj art form.

Poruka za SUBovce?
Volim vas! Čitajte ugovore, i pogledajte malo pločice u WCu.

Kontakt umjetnika: neshill@gmail.com
Web: www.mirzasadovic.com

Ispitivačina: Mirza Sadović vs SUB (Amila Hrustić)

Art profil: Haris Jusović

Adi Dizdarević — Wed, 13 Jan 2010 15:29:47 +0000

Haris Jusović (21)
BiH / Sarajevo

Tip medija
Grafičke komunikacije kroz simbole i fotografiju, spoj tipografije, fotografije i ilustracije u svakom pogledu!

Bio
Pored navedenog gore, bavim se i sportom…hahaha. Ništa, rođen sam u Prijepolju, što su za Sarajevo obični Pi*dići, što se kaže, tamo sam završio gimnaziju, onda me muka natjerala da promijenim ”jorgan i deku” i preselim se u Sarajevo , gdje upisujem i evo, haman pa završavam akademiju likovnih umjetnosti na odsijeku za grafički dizajn. Afirmativno sam freelenser grafički dizajner i kooperiram sa svojim timom, koji je u usponu i kome smo dali ime EQIPA, jer se nekako osjećamo kao prava Ekipa i na pragu samo da postanemo slavni, jako slavni, šta više zavidno slavni, ali nas je*e prag jer je povisok :) Valja ga preskočiti. Nemam bosansko državljanstvo :(((((((((((( Hahahahaha.

Fokus, ideje, ciljevi … eventualni planovi
Prvenstveno se svojim idejama fokusiram na održanje kvalitetnog dizajna u oblasti vizuelnih komunikacija i šire, da ”papke” i ”levate” poput mene udružim u jedan veliki WORKSHOP i da pravimo super stvari a od papaka koji nisu poput mene napraviti PAPKE POPUT MENE!

Izložbe
Grupne u Mariboru, Skoplju, Mostaru, Sarajevu (Raiffeisen Bank), Akademiji Likovnih Umjetnosti u sarajevu, Istambulu i Cetinju, Banja Luci, Budvi, Sofiji, Novom Sadu…

Nagrade i priznanja
Godišnja nagrada ”Alija Kučukalić” Akademije Likovnih Umjetnosti u Sarajevu za najuspješnijeg studenta Akademije za 2009/2010 godinu, Prva nagrada na natječaju za Plakat i Logo salona akademske knjigu u Mostaru FORUM LIBRORUM ACADEMICI, Godišnja nagrada ”Karim Zaimović” za uspjeh na studijama i rezultate postignute za vrijeme studiranja, van okvira BiH I UNUTAR BiH, Finalist Festivala ”Magdalena” u Mariboru, drugo mjesto na konkursu za dječiju ilistraciju u Tuzli (festival ”Vezeni Most”), Finalist natječaja mladih grafičkih dizajnera u Soplju na temu TOLERANCE, A GLOBAL CHALLENGE, pobjednik internog konkursa studenata za naslovnicu
priručnika KUDA IDU MOJE PARE (Priručnik za budžet).

Zašto grafički dizajn?
…i ne samo grafički dizajn, radim sve što stignem. K’o lud :) Razlozi su nebitni, oni su tu negdje u meni kao šifra , a pošto je pravilo da šifru znaju samo vlasnici šifre, neću vam je odati. Reći ću samo par riječi:
Jer mislim da uživajući u novijem i novijem pronalaženju sebe kroz inovacije i originalne ideje, stvaram jednu novu generaciju slobode. Grafički dizajn ti omogućuje da budeš najluđi i najslobodniji čovjek na svijetu, koji ne radi što mu se kaže, već radi ono što misli da mi trebao kako bi masu zadovoljio i kako bi svi jednom u životu pokazali prstom na tvoj dizajn i rekli
RESPECT.

Idoli?
Mirko Ilić (totalni ludak), Shigeo Fukuda, Milton Glaser i naravno BENXY (street art) PENTAGRAM, UNIT 9 (web design), Čedomir Kostović, David Carson.…Anur Hadžiomerspahić, ali…mnogo je tu dobrih i boljih dzajnera danas.…samo što još nisam došao do njih, akada dođem, sigurno će se ova lista promijeniti.

Kakav dizajn te fascinira, a kakav “izbacuje iz cipela”?
Fascinira me dizajn za koji treba imati MU*A, a to je BENXY-EV dizajn (street art), u suštini jednostavan dizajn, štaviše jaaako jednostavan, pojednostavljen do te granice da se i sam sje*eš kad vidiš koliko možeš zapravo biti jednostavan :) i dizajn koji nije rađen zbog love…tada je on najiskreniji ma kakav on bio.

Naravno iz sopstvenih cipela me izbacuje činjenica da su sada svi dizajneri, samo ako imaju komp i znaju radit u je*enom fotošopu, retuširati je*ene fotografije sa je*eno niskom rezolucijom a sve na je*eno krivom mjestu u je*eno krivo vrijeme.…dakle ti amateri su totalni promašaj u životu i naprosto ih fašistički mrzim. Što npr ne lijepe koverte… Našli su od čega će da žive … od pljuvanja po dobrom dizajnu i dizajniranja lošeg. Ma opušteno … nakon svega :)

Kontakt umjetnika: knockia@hotmail.com

Razgovor / profil: Haris Jusović vs SUB (Amila Hrustić)