Shoe je bio jako zainteresovan za arapsku kulturu i umjetnost, pa je tako istraživajući razvijao svoj stil i gradio ga godinama. Na tom putu od graffiti umjetnika koji je svoj likovni stav ugradio u zidove te iste kulture, Shoe je 80ih godina imao priliku da sarađuje sa velikanima graffiti scene kao što su Dondi, Haze, Keith Haring i mnogi drugi. Kroz saradnju i prepoznatljivi pravac ovog umjetnika pojavila se potreba i želja za timom, pa je tako u saradnji sa par crtača iz Evrope, tačnije sa Bando (Pariz) i   Mode2 (London) oformio CTK crew ( Crime Time Kings). Njihovo zalaganje i prepoznatljivi pravac imali su veliki odjek u Evropi pa samim tim su indirektno i diktirali stil crtanja u tom periodu.

90e su pokucale na vrata, mnogo se stvari promjenilo, artisti su imali mnogo veće izvore za svoje radove, pa se tako i njihova tehnika razvijala iz dana u dan, a Shoe je započeo saradnju sa danskim maestrom grafičkog dizajna Antonom Beekeom.

Tokom njihove saradnje Nielsu se javila potreba za samostalnim radom, pa je tako otvorio i svoj studio Caulfield & Tensing, a ubrzo nakon toga je ostvario i jako dobru saradnju sa oglašivačkom agencijom “Unruly” koju je par godina kasnije preobrazio u manofakturu za proizvodnju svilenih marama i galeriju.

Niels “Shoe” Meulman revolucionira umjetnost pisanja graffita sa kaligrafijom i naziva je Calligraffiti. On je trigao ovu granu umjetnosti ne tako davne 2007. pokrenuvši samostalnu izložbu u Amsterdamu. Od tada, njegovi Calligraffiti uradci (potpisani sa NSM) su prikazani u raznim međunarodnim izložbama i dio su nekoliko muzejskih zbirki. Današnji stil i njegovi radovi se mogu opisati kao sažetak ekspresionizma sa kaligrafskim porijeklom.

Niels Shoe Meulman personalni online portfolio.

Bilo stereotipno ili ne, ali švicarac je patentirao spoj preciznosti i neutralnosti u obliku Helvetice. Autor Helvetice je slabo poznati švicarski dizajner Max Miedinger koji je slijedio uputstva Eduarda Hoffmanna i 1957. godine izradio prvu tipografiju po uzoru na šezdeset godina stariji njemački predložak i nazvao je Neue Haas Grotesk. 1960. godine preimenovana je u Helveticu (termin koji dolazi od latinskog imena za Švicarsku, Confederatio Helvetica) za potrebe internacionalnog tržišta.

Jedno je sigurno — od Helvetice ne možemo pobjeći. Švicarski dizajner Lars Müller naziva je “parfemom grada” je je prisutna u svakom urbanom kutu planete, od javne signalizacije, korporacijskih logotipa, plakata za koncerte, mapa metroa, restoranskih menu-a, liječničkih uputstava, dnevnih časopisa, portala, ambalaža, pa do reklama i svega onoga što nam donosi bilo kakvu informaciju. Upravo zbog toga, mnogi smatraju da je Helvetica nabolji prijenosnik poruke jer je čitljiva, glatkih linija i neupadljive geometrije, očišćena od svih nepotrebnih grafičkih dodataka, te da ju je nemoguće poboljšati. Ipak, mnogi postavljaju pitanje da li je Helvetica zaista čitljiva ili samo prepoznatljiva tipografija? Zašto DA Helvetici i zašto NE Helvetici? Da li je Helvetica mainstream? Da li je savršena ili je dosadna? Da li je zaista neutralna i da li tipografija uopće može biti neutralna? Da li je kroz godine primjene poprimila potpuno paradoksalnu prirodu? Da li je Helvetica nehuman font? Da li je nevidljiva tipografija dobra tipografija? Da li je Helvetica isprostituiran font? Postoji hiljadu i jedno (ne)odgovoreno pitanje vezano za Helveticu.

Jedan od naših prvih susreta s Helveticom je vjerovatno bio logo Gorenja na frižideru ili Iskre na telefonima iz vremena Jugoslavije. Zanimljivo bi bilo napraviti istraživanje o tome koliko je Helvetica prisutna danas u bosanskohercegovačkom i regionalnom dizajnu. U susjednoj Hrvatskoj je, kao mali hommage pedesetogodišnjici Helvetice (2007), uz potporu Muzeja suvremene umjetnosti raspisan natječaj za plakat “Helvetica u Hrvatskoj”, te je u par navrata prikazivan dokumentarni film Gary-a Hustwit-a o Helvetici (Nacionalna dizajnerska konvencija / Rovinj, Regionalno dizajnersko dešavanje Dan D / Zagreb…). Usput, ko nije vidio — must see.

U dokumentarcu se govori o tipografiji, grafičkom dizajnu i globalnoj vizualnoj kulturi s akcentom na sveprisutnost Helvetice.

Helveticu mnogi smatraju majkom svih poznatih logotipa, a na listi onih koji su se odlučili za Helveticu kao dio svog korporacijskog identiteta nalaze se mnogi: Lufthansa, Panasonic, American Airlines, Samsung, Intel, BMW, Jeep, Oral B, Olympus, Nestle, Toyota, Tupperware, Oral B, Kawasaki, Motorola… Vjerovali ili ne, ali mnogi se slažu da je i logo Microsofta, koliko god to čudno zvučalo, upravo Helvetica.

S druge strane (bitno ili nebitno?), logo jackass-a je, također, Helvetica. ;)

Kada se Microsoft (tada Windows 3.1) odlučio za Arial kao defaultni font (vjerovatno zato što je bilo jeftinije i znali su da većini ljudi neće biti ni bitno), Apple Inc. je odlučio da plati Linotype licencu za Helveticu i preuzme je kao defaultno sistemsko pismo na operativnom sistemu Mac OSX, iOS i iPod-u, dok iPhone 4 koristi Neue Helveticu (istina, bez podržanog italic–a). Zbog velikog uspjeha Microsofta, Arial je danas jedan od najrasprostranjenijih fontova, no većina dizajnera ga smatra samo jeftinijom verzijom Helvetice.

Sa prostituiranjem Helvetice usko se veže mišljenje nekih dizajnera da Helveticu koriste oni kojima se ne da razmišljati koju bi tipografiju koristili, kao i hipsterska helvetizacija sa vintage fotkama i epicentrom na tumblr-u. Nemoguće je zaboraviti i hipster Hitlera i heilveticu. Šta je toliko posebno u Helvetici da je i danas, nakon 54 godine postojanja, podjednako aktualna? Grafički dizajner Danny van den Dungen (Experimental Jetset) kaže “Kada je nešto dizajnirano tako dobro kao Helvetica, trebalo bi potrajati barem par stotina godina, baš kao velika arhitektura”.

Oni koji izbjegavaju upotrebu Helvetice najčešće navode kao razlog da je Helvetica najbolji izraz duha vremena u kojem je nastala navodeći njen mehanički aspekt — mašinsko pismo lišeno elemenata kojima je izrađeno, te da je modernističko naslijeđe i elegantno rješenje u slučajevima kada dizajneri ne znaju koju bi tipografiju koristili. S druge strane, zagovarači Helvetice su mišljenja da je upravo mehanički aspekt Helvetice njena prednost jer je time napravljen veliki korak naprijed u odnosu na pisma 19.stoljeća, te da je s Helveticom tipografija prvi put postala neutralna, a neutralnost je bila ono čemu su dizajneri te generacije najviše težili — tipografija ne smije sadržati značenje, njega bi trebalo prepustiti tekstu.

Kažu da s Helveticom nikada ne možete pogriješiti, ali nikad niste ni u potpunosti upravu. U dizajnerskom slengu često se čuje da dobar dizajner nikada ne može pomiješati Arial i Helveticu i da se, naravno, zgrožava na Comic Sans. Kada već spominjemo Comic Sans, Google je ove godine za 1. april napravio prank tako što vam je sve rezultate za pretragu riječi “Helvetica” izbacivao u Comic Sansu.

Kao što rekosmo na početku, voljeli ili mrzili Helveticu — od nje zasigurno ne možete pobjeći. U nastavku pogledajte radove inspirisane ljubavi i hejtom prema Helvetici. Uživajte.

Mart 1, 1993.
Andy Cruz i Rich Roat daju otkaz na svojim radnim mjestima i započinju svoj prvi i privatni posao u gostinskoj sobi Roatovog stana. U početku firma se zvala Brand Design Co., Inc.

Proljeće, 1994.
Prvi ozbiljniji poziv se desio nekada u proljeće 93. Dobili su poziv iz Warner Brothers Records-a i narudžbu za prvi font.  Na žalost nisu imali do tada dovoljno izrađenih slova ni da speluju naziv fonta koji su trebali da urade, pa su tražili malo veći rok do 6 sedmica za isporuku. Napokon i prvi pravi klijent / Custom Papers Group.

Novembar, 1994.
“Leatherette” prvi mail katalog, nakon kojeg telefoni ne prestaju da zvone, te su bili primorani da zaposle i svog „prvog“ uposlenika.

Juni, 1995.
The Bad Neighborhood zvanično prva font kolekcija. Nakong toga hronološki dolaze nova pisma i novi uposlenici, premještanje u nove prostorije, te vraćanje nemirnog duha tipografije iz 1920/30/50/60 godina…
Da momci to stvarno najbolje rade.

House industries funkcioniše pod jednom sviješću i jednom kulturom. Iako dosta uposlenika posjeduje “fensi” diplome premodernih koledža, uvijek sebe smatraju okovratnikom modernog dizajnera. Činjenica je da su  privučeni dizajnom prije nego što su saznali što to stvarno jeste. Uticaj za ovu granu grafičkog dizajna je došao preko miješanih američki pod-kulturnih fenomena u posljednjih nekoliko desetljeća, kao što su scene hardcore glazbe, skateboarding i video igara. Također nije za odbaciti i uticaj pinstriping tatama koji su gradili HOT RODS automobile i sl. Nije iznenađujuće, oponašajući Santa Cruz stilove, razvijali su svoju kulturu i ne znajući da će jednog dana biti želja mnogih dizajner. Bezbroj sati provedenih usavršavanju pisma Priest i Iron Maiden logotipa na sveskama i nije bilo uzaludno. House apsorbira slova koje nas okružuju, i pretvara u must have pisma.
Saradnja sa poznatim boom artistima je neminovna, a neki od njih su: Chris „COOP“ Cooper, J.J. Abrams, Joseph Corre, Shepard Fairey, Eames Demetrios i drugi.

Tip medija
Grafičke komunikacije kroz simbole i fotografiju, spoj tipografije, fotografije i ilustracije u svakom pogledu!

Bio
Pored navedenog gore, bavim se  i sportom…hahaha. Ništa, rođen sam u Prijepolju,  što su za Sarajevo obični Pi*dići, što se kaže, tamo sam završio gimnaziju, onda me muka natjerala da promijenim  ”jorgan i deku” i preselim se u Sarajevo , gdje  upisujem i evo, haman pa završavam akademiju likovnih umjetnosti na odsijeku za grafički dizajn. Afirmativno sam freelenser grafički dizajner  i kooperiram sa svojim timom, koji je  u usponu i kome smo dali ime EQIPA, jer se nekako osjećamo kao prava Ekipa i na pragu samo da postanemo slavni, jako slavni, šta više zavidno slavni, ali nas je*e prag jer je povisok :) Valja ga preskočiti. Nemam bosansko državljanstvo :(((((((((((( Hahahahaha.

Fokus, ideje, ciljevi … eventualni planovi
Prvenstveno se  svojim idejama fokusiram na održanje kvalitetnog dizajna u oblasti vizuelnih komunikacija i šire, da  ”papke” i ”levate”  poput mene udružim u jedan veliki WORKSHOP i da pravimo super stvari  a od papaka koji nisu poput mene napraviti PAPKE POPUT MENE!

Izložbe
Grupne u Mariboru, Skoplju, Mostaru, Sarajevu (Raiffeisen Bank), Akademiji Likovnih Umjetnosti u sarajevu, Istambulu i Cetinju, Banja Luci, Budvi, Sofiji, Novom Sadu…

Nagrade i priznanja
Godišnja nagrada ”Alija Kučukalić” Akademije Likovnih Umjetnosti u Sarajevu za najuspješnijeg studenta Akademije za 2009/2010 godinu, Prva nagrada na natječaju za Plakat i Logo salona akademske knjigu u Mostaru FORUM LIBRORUM ACADEMICI, Godišnja nagrada ”Karim Zaimović”  za uspjeh na studijama i rezultate postignute za vrijeme studiranja, van okvira BiH I UNUTAR BiH, Finalist Festivala ”Magdalena” u Mariboru, drugo mjesto na konkursu za dječiju ilistraciju u Tuzli (festival ”Vezeni Most”), Finalist  natječaja mladih grafičkih dizajnera u Soplju na temu TOLERANCE, A GLOBAL CHALLENGE, pobjednik internog konkursa studenata za naslovnicu
priručnika KUDA  IDU MOJE PARE (Priručnik za budžet).

Zašto grafički dizajn?
…i ne samo grafički dizajn, radim  sve što stignem. K’o lud :) Razlozi su nebitni, oni su tu negdje  u meni kao šifra , a pošto je  pravilo da šifru znaju samo vlasnici šifre, neću vam je  odati. Reći ću samo par riječi:
Jer mislim da uživajući u novijem i novijem pronalaženju sebe kroz  inovacije  i originalne ideje, stvaram jednu novu generaciju slobode. Grafički dizajn ti omogućuje da budeš najluđi i najslobodniji čovjek na svijetu, koji ne radi što mu se kaže, već radi ono što misli da mi trebao kako bi masu zadovoljio i kako bi svi jednom u životu pokazali prstom na tvoj dizajn  i rekli
RESPECT.

Idoli?
Mirko Ilić (totalni ludak), Shigeo Fukuda, Milton Glaser i  naravno  BENXY  (street art) PENTAGRAM, UNIT 9 (web design), Čedomir Kostović, David Carson.…Anur Hadžiomerspahić, ali…mnogo je tu dobrih i boljih dzajnera danas.…samo što još nisam došao do njih, akada dođem, sigurno će se ova lista promijeniti.

Kakav dizajn te fascinira, a kakav “izbacuje iz cipela”?
Fascinira me dizajn za koji treba imati  MU*A, a to je BENXY-EV dizajn (street art), u suštini jednostavan dizajn, štaviše jaaako jednostavan, pojednostavljen  do te granice da se  i sam sje*eš kad vidiš koliko možeš zapravo biti jednostavan :)  i dizajn koji nije rađen zbog love…tada je on najiskreniji ma kakav on bio.

Naravno iz sopstvenih cipela me izbacuje činjenica da su sada svi dizajneri, samo ako imaju komp i znaju  radit  u  je*enom fotošopu, retuširati  je*ene fotografije sa je*eno  niskom  rezolucijom  a sve na je*eno krivom mjestu  u  je*eno krivo vrijeme.…dakle ti amateri su totalni promašaj u životu i  naprosto ih fašistički mrzim. Što npr ne lijepe koverte… Našli su od čega će da žive … od pljuvanja po dobrom dizajnu i dizajniranja lošeg. Ma opušteno … nakon svega :)

Kontakt umjetnika: knockia@hotmail.com

Razgovor / profil: Haris Jusović vs SUB (Amila Hrustić)